Portal “Federalne televizije” će svojim čitaocima u narednih nekoliko nastavaka donijeti priču o Hasanu Salihamidžiću, jednom od najcjenjenijih bh. nogometaša i nogometnih djelatnika, priču od koje bi se mogao napisati zanimljiv roman, ili snimiti dokumentarni film. Njegov životni put, nogometna filozofija, urođeni nogometni dar, upornost ambicioznost, profesionalnost i odgoj mogli bi biti recept i putokaz svim mladima, posebno sportistima koji sanjaju da jednog dana postignu željeni cilj.

Hasan Salihamidžić debitirao je u dresu bh. reprezentacije 1. septmebra 1996. u Pyrgosu (Grčka). Tada je Salihamidžić igrao za mladu reprezentaciju, koju je predvodio tadašnji selektor Nermin Hadžiahmetović. Nakon te utakmice i minimalnog poraza (1:0), tadašnji selektor “A” tima Fuad Muzurović uvrstio je Hasana za najbolji tim već za susret sa Hrvatskom u Bologni.

“Bio sam na pripremama sa ‘HSV-om’ u Španiji. Jedne večeri nazvao me tremer Felix Magat i rekako kako me zovu iz NSBiH, te traže da se javim na pripreme za susret sa Grčkom. Obradovao sam se pozivu. Moji su iz kluba u početku bili nezadovoljni jer im nije bilo pravo što jedan standardni prvotimac ‘HSV-a’ mora igrati za mladu reprezentaciju. Sjećam se riječi trenera Magata ‘Idi, ali tebi je mjesto u A selekciji’. Konraktirao sam sa svojim menadžerom Milevskim i on mi je, također, isto rekao. Direktor Džemaludin Mušović je bio u stalnoj telefonskoj vezi sa čelnicima mog kluba. Napokon stigao sam u Grčku, dan prije utakmice”, prisjeća se Salihamidžić debija u bh. reprezentaciji.

Unatoč poraza mlade reprezentacije BiH, Salihamidžić je oduševio igrom i ponašanjem. Bio je Hasan naš najbolji igrač. Nakon utakmice i kratkog razgovora sa direktorom Mušovićem, prviom avionom vratio se u Španiju. U džepu je imao pozivnicu za “A” tim.

A tako je i zaista bilo. Već za prvi naredni meč, našeg najboljeg tima, sa Hrvatskom, selektor Muzurović je Salihamidžića pozvao u Bolognu gdje je bh. reprezentacija bila domaćin.

“Ja sam kao dijete, pionir ‘Turbine’ lijepio sličice stranih, ali i domaćih asova. Ni u snu nisam mogao pomisliti da ću jednog dana igrati sa asovima poput Smajića, Baždarevića, Omerovića… Bio sam presretan kada sam bio pozvan u “A” selekciju. U susretu sa Hrvatskom dao sam sve od sebe, postigao historijski gol, ali te kišne večeri nismo imali sreće…”.

Dakle, tadašnji selektor Muzurović povjerenje je ukazao devetnaestogodišnjaku koji nakon nakon historijskog gola u Bologni, bio sudionik još jednog historijskog meča. Potkraj 1996. godine, u goste su nam došli trostruki svjetski prvaci, Italijani. Bila je to prva utakmica bh. reprezentacije u BiH nakon što nas je priznala FIFA-a. Hasan Salihamidžićje bio više od sudionika te utakmice koja će ostati upamćena po odličnoj organizaciji i senzacionalnoj pobjedi.

“Bio je to moj najsretniji dan na sportskom polju, postigao sam najdraži gol. Kada sam vidio pun stadion, naše ljude vesele, unatoč agresije kroz koju su tokom rata prošli, sam sebi sa rekao da sam sretan što pripadam tom narodu. Pobjedili smo nogometnu velesilu, nekadašnje svjetske prvake, za koje su tada igrali Maldini, Zola, Ravaneli, Simone… “.

Dva reprezentativna nastupa u “A” selekciji, dva gola. Već tada su ga razni menedžeri salijetali, tražili njegov paraf. Hasan je ostao čvrsto na zemlji. Izabranici Fuada Muzurovića pobjedili su i Sloveniju usred Ljubljane.

Kraj uspješne 1996. godine Salihamidžić će okrunit u Brazilu, najnogometnijoj, najtalentiranijoj zemlji. Brazil je nakon što je BiH savladala Italiju u goste pozvala našu reprezentaciju. U Manuasu su čekali Ronaldo, Đovani, Denilson… Poraženi smo 1:0, golom Ronalda iz “slobodnjaka”. Salihamidžić će dolaskom u Brazilu vjeriti u “postojanju” dvije strane medalje.

“Sa Brazilom se igra jednom u stotinu godina. Bili smo u istom hotelu sa Brazilcima, a Ronalda sam viđao tek kada je izlazio iz sobe na ručak ili večeru. Oko njega je bilo uvijek puno znatiželjnika, telohranitelja, novinara… Jedva sam čekao utakmicu, da zaigram protiv Ronalda. Odlučio je jednim potezom pobjednika”.

Hasan je poželio ostati u Brazilu još koji dan. Odlučio je sa tadašnjom djevojkom , a danas životnom saputnicom Ester, provesti odmor u preijepom Rio da Janeiru. Bilo je to doba karnevala. Ustvari, to je trebao biti prvi pravi Hasanov odmor. Dogovorio je sa Ester sa Ester da ostanu petnaestak dana, ali su se vratili nakon četiri, pet dana. Shvatio je Salihamidžić da Brazil nije obećana zemlja.

“Nisam mogao odmarati gdje u neposrednoj blizini ima toliko nesretnih ljudi…”.

…nastavlja se… 

federalna.ba/Muhamed Bikić

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here