Fudbaleri Zrinjskog pripreme za nastavak Premijer lige Bosne i Hercegovine provode u Međugorju. Tu smo zatekli i novog stratega Plemića, Sergeja Jakirovića, sa kojim smo razgovorali o dolasku u Zrinjski, Premijer ligi Bosne i Hercegovine, ali i izboru novog selektora za šta je kandidat upravo i bio Sergej Jakirović.

Stigli ste u Zrinjski, radite sa ekipom već neko vrijeme, pa ako možete sumirati dosadašnji tok priprema i otkriti kakvo je Vaše mišljenje o klubu, igračkom kadru kog posjedujete?

“Generalno je sve dobro. Došao sam u veliki klub, klub koji je najuspješnjiji gledajući trofeje od nastanka Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Puno je dobrih igrača i trenera prodefilovalo u prošlosti kroz ovaj klub, tako da mi je ovo jedan izazov. Znam tačno gdje sam došao, rođen sam u Mostaru, tako je ovo moj kraj. Volim reći od Metkovića do Mostara da je to sve onako, tu se osjećam kao kod kuće, tako da nemam potrebe za adaptacijom. Što se tiče ekipe, ekipa je dobra, kvalitetna. Zašto nisu pokazivali tu kvalitetu sad u jesenjem dijelu prvenstva, to ne znam, ali mi smo to analizirali, vidjeli smo, i nemamo potrebe da se vraćamo na to. Međutim, smatram da imamo dovoljno kvaliteta i da ćemo sa ovim igračima dići taj nivo kvalitete te da ćemo se bolje prezentovati na proljeće. Mi moramo spasiti sezonu, moramo ostvariti plasman u Evropu, što je naš cilj, jer je Sarajevo odmaklo. Ima dovoljno bodova u igri, puno je ekipa oko nas koje žele izboriti Evropu, i samim tim ligu to čini puno zanimljivijom. Kada sam došao u Zrinjski, ja sam rekao da ne treba podcjenjivati bh. ligu, jer se tu igra dobar fudbal, infrastruktura je takva kakva jeste. Međutim, ja sam ugodno iznađen terenima, s obzirom na to da je zima, tako da se mi treneri i igrači trebamo truditi da dignemo sve na jedan veći nivo, da gledamo pozitivu, a ne samo negativu. Što se tiče prve sedmice priprema ovdje u Međugorju, poznato nam je okruženje, znamo sa čime raspolažemo, uslovi su dobri. Ja sam instirao da dođemo ovdje, tu ćemo ostati još tri sedmice, jer nemamo adekvatne uslove u Mostaru, i da smo radi koronavirusa puno više skupa, te radi zajedništva. Ja sam doveo dva čovjeka sa sobom u Zrinjski, tako da sada želimo što prije da dobijemo ekipni duh, da bude dobra atmosfera, jer bez toga nema ništa. Naravno, sada su svi zadovoljni, svi treniraju dobro, igraju, imaju minutažu, osim ovih koji su imali sitne povrede, pa rade po posebnom programu. Ima nas dosta, svi će dobiti minutažu, a ovi koji su sada igrali neće igrati na sljedećoj utakmici, tako da sa te strane mogu biti zadovoljan. Do sada je prošlo sve bez ikakvih problema, nismo imali povreda i daj Bože da ostane tako”.

Primjetno je da imate veliki broj fudbalera na raspolaganju, da li je igrački roster kompletiran ili još tražite neke igrače?

“Moram reći da je 99 posto kompletiran, a na nekim pozicijama imamo čak i po tri igrača, što je puno. S obzirom na to da imamo 14 utakmica na proljeće, plus Kup, mislim da ne mogu dobiti svi minutažu. Treba nam 15-16 igrača da se to sve iznese, pa vjerujem da će biti još odlazaka. Da li će to sada biti posudba ili da totalno ne računamo na njih, to je na meni da ja to procijenim, zajedno sa gospodinom Šulentom, jer klub ima obaveze prema tim igračima, i nije lahko sada raskinuti ugovor sa njima. Međutim, ukoliko se desi da nam neki igrači, ja ću to reći ovako, “ulete”, mogli bi reagovati na nekoj poziciji. Trenutnim igračkim kadrom sam zadovoljan”.

Sami ste rekli kako ste rođeni u Mostaru, ali nikada niste nastupali niti za jedan klub u BiH. Kao trener ste karijeru počeli van granica BiH, koliko generalno poznajte bh. fudbal i stanje u njemu?

“Poznajem dobro. Nedavno kada sam bio na razgovoru za poziciju selektora, rekao sam da sam dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko, jer živim u Zagrebu, tačnije u Sesvetama, tako da pratim sve. Nisam ni znao da ću imati dodira sa Zrinjskim, ali sam pratio Premijer ligu Bosne i Hecegovine, tako da sam dobro upoznat sa stanjem. Puno je igrača u prošlosti igralo u HNL-u, puno prijatelja i poznanika imam iz BiH, tako da sam upoznat sa svime šta se dešava”.

Rekli ste kako je Sarajevo pobjeglo svojim konkurentima, ali za tu drugu i treću poziciju koja garantuje odlazak u Evropu bori se pet ekipa.

“Bori se Željezničar, Zrinjski, Široki Brijeg, Velež i Borac, i ispod je Tuzla City koja može doći do vrha, vidjet ćemo. Jako su bitni ti međusobni susreti, da u tim utakmica ne gubite, da imate tu nekakvu prednost, ali na malim utakmicama se dosta bodova izgubilo i na tome se stvara razlika. Sarajevo je na prvom mjestu i njima treba čestitati. Ja se ne sjećam, kada malo vratim film u prošlost, da li je iko u jednoj godini zabilježio niz bez poraza, to je nevjerovatan doseg i sve čestitke za njih”.

Ne možemo da se ne dotaknemo reprezentacije BiH. Prije svega, kada uzmete neki “flashback” vaše reprezentativne karijere ostaje utakmica na Marakani na kojoj ste nastupili. Generalno, kako gledate na odluku da nastupate za reprezentaciju BiH i šta je to što Vas veže za taj period? 

“Gledam jako pozitivno. Mislim da je svakom fudbaleru san da igra za svoju državu. Ja sam rođen u Mostaru, od mog tate rodbina cijela je iz Mostara, iz BiH, odrasli smo u Metkovićima. Moja prednost je bila što sam, kada igrao za Zagreb u sezoni 2004/2005., da je trener Hajduka bio Baka Slišković, imao je jako dobar uvid. Tada sam imao dobru sezonu, gdje sam bio najbolji asistent lige, jako dobar prosjek ocjena, sa Lukom Modrićem sam se “ganjao”. Bila je to dobra sezona, selektor je to dobro prepoznao, pozvao me, debitovao sam, i bio je zadovoljan sa onim što je vidio te je tako sve krenulo. Smatram da je on napravio jednu odličnu atmosferu u svlačionici, nije bilo razmjerica, ali možda je to sve Ćiro Blažević naslijedio od Bake tu odličnu atmosferu i stvarno smo bili dobri. Što se tiče Marakane, bila je jako teška atmosfera, doslovno je bilo jako teško za igrati. Kada smo Džemal Berberović i ja došli sat i po prije utakmice na teren da pozdravimo navijače, vidjeli smo kakav je teren bio, ali naši su bili gore u jednom koridoru. Kada smo izašli na zagrijavanje, sjećam se da su svi bili gore i mogu pretpostaviti šta je sve bilo, nije im bilo nimalo lahko, a poslije sam čuo da je neko i umro nakon svega toga. Bombe koje su pucale, Barbarez je tada tražio da se utakmica prekine, a sudija to nije dozvolio, tako da smo izgubili tu utakmicu. Međutim, smatram da smo drugo poluvrijeme bili puno bolji tada, ali to je sada sve prošlost. Vežu me lijepa sjećanja za reprezentaciju i kako je to sve bilo. Ostvario sam jedan san, a to je da sam postao reprezentativac svoje zemlje”.

Bili ste kandidat za selektora BiH. Selektor je izabran, pa kako ste Vi vidjeli tu cjelokupnu selektorsku kampanju koja se vodi?

“Vidio sam da su svi koji su se javili nešto komentarisali te su imali nešto za reć. Bilo je tu dobrih i loših stvari, ali prezentirali su sami sebe, što mi je bilo nako malo čudno. Moj prvi kontakt da sam kandidat za selektora je bio Emir Spahić kada me je nazvao, i jedan novinar Čaušević koji mi je poslao poruku kako sam kandidat, a ja nisam imao pojma, što znači da niko nije ni lobirao za mene, niti sam ja lobirao. Bila mi je velika čast i zadovoljstvo što sam pozvan, što su oni nešto primijetili u meni. Ja sam 2017. godine počeo samostalno raditi, znači da sam veoma brzo došao na scenu, što smatram svojim rezultatima i radom. Ja sam se pripremio, prezentovao kako ja to sve vidim, tako da smo lijepo popričali Misimović, Spahić i ja. Zadovoljan sam kako sam se prezentovao te je ispalo onako kako jeste. Novi selektor je stranac, mada smo svi negdje stranci kao igrači bili. Petev je izabran, ima svoju odgovornost, zna se šta treneru presuđuju, a to su rezultati. Ja mu mogu izraziti punu podršku, pa da reprezentacija BiH krene prema uzlaznoj putanji, jer može se smatrati da je utakmica protiv Sjeverne Irske debakl, potop, ali samo onaj ko nije upućen za koje sve klubove igraju reprezentativci Sjeverne Irske. Igraju za klubove u Championshipu, a zna se kakva je ta liga, tako da danas svi igraju fudbal. Sišli smo skroz dole, ajmo se sada probati dići, ali u reprezentaciji mora biti dobra atmosfera, jer bez dobre atmosfere, svejedno je ko igra i ko je u reprezentaciji”.

Kandidata za selektora bilo je barem pet. Gospodin Osim je imao angažman u Željezničaru, Barbarez je bio tu do posljednjeg momenta, iako se čini da su ga iskoristili za svoje borbe u Savezu, a vi i Husref Musemić ste čak, u vrijeme dok selektor nije bio izabran, prihvatili nove izazove. Da li je to značilo da ste imali već neke “signale” da će Petev proći?

“Nisam imao signale ko će biti selektor, to je nemoguće. Međutim, ja sam procijenio da će to jako dugo potrajati dok se sve završi. Da li je to slučajnost ili ne, ali Sergej i ja smo bili zajedno na razgovoru. Prvo je bio on, pa sam ja onda, tako da smo se poslije toga družili, jer se nismo vidjeli jako dugo, tako da smo se baš lijepo ispričali. Vidio sam da će se to odužiti, onda sam ja rekao njima da odoh raditi dok se oni dogovore. Ja sam bio uvijek tu, šta god da treba, da li smo ja i Sergej skupa, nije nikakav problem ko je glavni, a pomoćni trener, i zna se šta ko treba raditi. Međutim, znam da Sergeju svi prebacuju što nema trenerskog iskustva, ali on je sam išao da se digne atmosfera. Naravno, tu bi se napravio jedan stručni štab u kom bi se znalo šta ko radi, ali ne može niko sa Barbarezom, jer je on fudbalsko božanstvo u BiH i to se vidi po komentarima. Što se tiče tog iskustva, on nije radio, a ja ga nikada nisam pitao zašto nije, jer nismo došli na tu temu. Pričali smo općenito o stvarima kako ko živi, gdje smo, šta smo, da li smo zdravi i to je to”.

Stigli ste u Zrinjski, rekli ste da imate plan i viziju, analizirali ste sve, gdje vidite sebe. Da li smatrate da je ovo, Vaš dugoročni posao, s obzirom na to da treneri ovise o rezultatima i tome svemu. Kako vidite sebe u Zrinjskom?

“Ja volim reći da smo mi treneri spremni ostati u jednom klubu tri godine, ali i tri mjeseca. Sami ste rekli da ovisimo o rezultatima. Jako sam motivisan, ne samo ja, već i moj stručni štab te od svega želimo napraviti nešto. Imali smo jednu epizodu u Mariboru koja je završila neslavno, upravo je sve stalo u jedan penal, ali takav je posao. Ako neko nema viziju, a ja smatram da od prvog razgovora sa gospodinom Šulentom gledam u dobrom pravcu, kako bi bili bolji, a svi volimo pobjeđivati. Međutim, ja volim reći, ako me neko ne podržava u porazu, ne treba mi ni u pobjedi. Volio bih da nam neko od mlađih igrača u prvi plan iskoči, pa da skauti dođu gledati Zrinjski zbog mladih igrača. Kada trener ubaci mladog igrača, naravno da on može pratiti zahtjeve fudbala, ali tada se alarmira se cijela Evropa te vam automatski ti skauti dolazi. Volio bih da napravimo dobar rezultat i učinit ćemo sve da tako bude.”

(sport1)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here