Veljkoslav Paun, novinar poznatog hrvatskog portala “Jutarnji.hr” napisao je zanimljivu anegdotu o svom prvom susretu sa Srđanom Đokovićem, ocem najboljeg tenisera na planeti.

Hrvatski novinar je Srđana i Novaka prvi put vidio sada već davne 2004. godine na jednom Fjučers turniru u Zagrebu, a njegovu zanimljivu priču o tom neobičnom susretu prenosimo vam u celosti:

“Negdje 17 godina ranije, na jednom malenom i skromnom turniru, daleko od blještavila uglednih i dolarima bogatih poznatih imena, dogodila se premijera tenisera u Hrvatskoj koji će gotovo dvije decenije kasnije još jednom otvoriti – istorijske knjige. Jedna zanimljiva epizoda, koja se teško zaboravlja, odigrala se sredinom februara 2004. godine, u hladnom mrzlom Zagrebu, tamo na zapadu, u Podsusedu, a koji je onako isklesan stijenama i pokriven snijegom odavao i dojam – antarktičkih uslova. No za mene, teniskog novinara početnika, to je bio “Australijan Open”. Otići na kraj Zagreba i s “bundom na sebi” gledati tenisere koji su tek ulazili u profesionalne vode. U pitanju je bio “Fjučers turnir”, najniži rang, a gdje se nađe i dosta zanimljive ekipe…

Na ulaznim vratima bi vas dočekao uvijek nasmijani (i danas nažalost pokojni) Ivo Škopljanac, voditelj pres-centra tog malenog turnira, a uvijek u blizini bio bi i Ivan Jakovac ispred Zagrebačkog teniskog saveza, a koji su tad “potpisivali” dva Fjučersa u nizu koji su označavali i početak sezone u Hrvatskoj. Profesionalne sezone, tamo dok se još nije dogodio povratak Indoorsa.

Nisam se još ni “parkirao” i bacio oko na raspored igranja, kad vidim ispred sebe čovijeka od nekih 40-ak godina kako – galami i psuje.

– Gdje je organizator, gdje je supervizor!? Pa ovdje je -40 stepeni! Pa kako ovde da se igra – grmio je iz sveg glasa.

Posebna kategorija su uvijek bili tzv. “teniski roditelji”. Bilo je tu zanimljivih likova. Od onih koji ništa ne komentarišu iz sjenke, do onih koji traže stolicu da je “zafitilje” na sudiju jer je njihov sin oštećen za jedan poen.

Meč se završio i pomenuti gospodin dolazi za naš sto. Upoznajemo se, kaže da se zove Srđan Đoković, a za njim dolazi i njegov sin Novak Đoković. Upravo je pobjedio Uroša Vicu, tad 267. tenisera svijeta i bila je to velika stvar za njih. Ne sjećam se kad sam tad viđao srpske tenisere u žrebovima, posljednji njihov veliki teniser bio je Slobodan Živojinović koji osamdesetih bio polufinalista Vimbldona.

– Ajde, Nole, jedi tu bananu – kaže mu otac, a on mirno i pristojno guli tu bananu i još onako vruć razmišlja o pobjedi.

Tata Srđan sav ponosan okreće neki broj na svom telefonu i udaljava se malo dalje od našeg stola i vodi zanimljiv razgovor. Bio je glasan, dovoljno glasan da sve čujemo…

– Moj sin je upravo izborio polufinale na Fjučersu u Hrvatskoj! – jedna od prvih rečenica je koje je sav uzbuđeni tata Đoković izreferirao tamo nekom novinaru u Srbiji.

– Šta? Mamu vam j*bem, da vam j*bem! Svi ćete me zvati jednog dana kada Nole bude prvi teniser svijeta – odbrusio mu je i poklopio.

Da, dogodilo se to prije 17 godina u podsusedskom teniskom centru. Tad sam, najiskrenije mogu to priznati, pomislio samo jedno:

– O ne, još jedan ludi teniski roditelj.

Ali ovaj čovjek nije bio nimalo lud. Sedam godina kasnije njegov Novak će da postane prvi teniser svijeta, a tačno 17 godina kasnije ući će u knjige svjetskih rekorda kao teniser s najviše nedelja u istoriji na svjetskom broju 1.

Srpski novinar? Zanimljivo bi bilo saznati ko je bio s druge strane mreže, ko je to tako bahato odbrusio Srđanu Đokoviću, ali nikako mu se ne može zamjeriti.

(Kurir sport/Jutarnji.hr)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here