Put stvaranja fudbalske reprezentacije BiH je počeo već nakon početka agresije, a prvi veliki korak je napravljen prije skoro 25 godina u Tirani, protiv reprezentacije Albanije.

Pomenuti susret je odigran 30. novembra 1995. godine, a reprezentacija BiH, predvođena selektorom Fuadom Muzurovićem, poražena je rezultatom 2:0.

Muzurović je u jednom razgovoru za Source.ba portal evocirao uspomene na pomenuti susret, koji je otvorio vrata našoj reprezentaciji za učešće u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.

Prvu utakmicu smo odigrali protiv Grčke. U Kalamati smo poraženi, a prvu nominalno domaću utakmicu smo igrali u Bolonji protiv Hrvatske.

„Doživjeli smo sasvim normalan jedan poraz, ali bila je izvanredna igra, pogotovo u prvom poluvremenu, kada je mladi Salihamidžić postigao taj historijski gol za izjednačenje 1:1, a u finišu smo primili taj drugi gol. Drugo poluvrijeme je već bilo nešto što je rutinski odradila reprezentacija Hrvatske, koja je bila izuzetno jaka“, ispričao je Muzurović za Source.ba portal.

U novembru 1996. godine smo zaradili mogućnost da domaće utakmice igramo u našoj domovini. Ulaznica je bila organizacija prijateljske utakmice protiv Italije, u kojoj smo na punom Koševu slavili sa 2:1. Nešto više od mjesec dana kasnije smo igrali protiv velikog Brazila. Poraženi smo golom Ronalda, a upravo su njegov dres najviše željeli naši reprezentativci.

U aprilu 97. smo dočekali tu prvu domaću kvalifikacijsku utakmicu i to protiv Grčke.

„Odigrali smo jednu izvanrednu utakmicu i bio je stadion pun i jedno fanatično navijanje. Kiša je padala sve vrijeme i po završetku utakmice izgubili smo 1:0. Jedan fatalan udarac s bočne strane Dedić je loše procijenio, mislio je da ide na centaršut, međutim bio je upozoren da taj igrač nikada nije centrirao, da isključivo šutira po golu“, prisjeća se Muzurović.

Pala je zatim velika Danska rezultatom 3:0, pa je uslijedila još jedna koju Fuad Muzurović naročito pamti.

„Jedna utakmica, hajde da kažemo sama završnica, protiv Hrvatske u Zagrebu, gdje se rezultat lomio. Jednostavno, Hrvatska nije smjela ni frtalj boda izgubiti. Međutim, u jednom periodu mi smo vodili, onda je Hrvatska povela, pa smo mi izjednačili i s tim rezultatom Hrvatska ne ide dalje. Normalno da se očekivao i rezultat zadnjeg kola Danske u Grčkoj, ali sa rezultatom 3:2, ja sam dobar prijatelj sa Ćirom Blaževićem…vjerujte da i dan danas on kaže: ‘Nekad mi u snu izađe ona šansa Baljićeva kod stanja 2:2, kad je fulio preko gola sa 11 metara’“, priča Muzurović.

Na Mundijal u Francusku nismo otišli, kvalifikacije za Euro smo loše započeli pod vodstvom Džemaludina Mušovića, a ni Faruk Hadžibegić nije uspio uspješno okončati taj ciklus. Porazi od Škotske ili Češke nisu ono što je Hadžibegiću najteže palo u tom mandatu.

On ističe da mu je teže bilo otići sa klupe, te danas vjeruje da je to bila velika greška. Hadžibegić je nešto kasnije preuzeo Betis, a selektorsku poziciju je prihvatio dotadašnji selektor mlade reprezentacije, Mišo Smajlović, koji nas je ponovo pokušao odvesti na Mundijal, ovaj put onaj u Japanu i Južnoj Koreji. Pamtimo iz tog perioda utakmicu protiv Španije na Koševu, u kojoj smo poraženi sa 2:1.

„To je možda bila i najbolja utakmica. Šteta što tu nismo napravili neki rezultat. Primili smo gol koji je postigao njihov igrač i više nikad taj gol neće postići, niti je postigao prije. Međutim, imali smo i mi svoje prilike i mogu reći da sudije u ono vrijeme nisu nas nimalo mazile i pazile. Mogao je on jedan jedanaesterac svirati protiv Španije, ali da je bilo za njih svirao bi, a pošto je za nas, to se olako pređe preko toga“, tvrdi Smajlović.

Mundijal je ostao nedosanjan san, taj i onaj naredni u Njemačkoj, kao i Euro od kojeg nas je dijelio jedan gol protiv Danske. Blaž Slišković je tada vodio reprezentaciju, kao i u dijelu kvalifikacija za Mundijal u Njemačkoj. Nakon njega se na klupu ponovo vratio Fuad Muzurović. Nedugo poslije je uslijedio period bojkota igrača, a i čuvena pobjeda protiv Norveške u Oslu u martu 2007.

Muzurović je u razgovoru za Source ispričao kako je privolio Zvjezdana Misimovića da ipak igra za reprezentaciju BiH, te konačno nagovoriti i Elvira Rahimića da zaigra za BiH. Pobijedili smo Norvešku, ali i Tursku. Pobjeda za sobom nije ostavila samo lijepe uspomene.

„Biće mi nejasne mnoge stvari vezano za ovu prvu utakmicu protiv Norveške. Izlazeći iz carinske zone i pasoške kontrole, prišla mi je Slavica Pecikoza da dam jedan intervju. Ja sam izlazeći odjednom čuo: ‘Drži ga! Hvataj ga!’. Jednostavno je bila trka prema našim igračima. Tako da je bilo spašavanje jer ja kasnije, kada sam došao u autobus, oni su bili blijedi, nikakvi. Ganjali su ih po pisti zato što su došli da igraju za BiH. Meni je to bilo itekako čudno. Ne znam samo kako su dozvolili redari utakmice protiv Norveške da onoliko oružja uđe na igralište, kada je bio prekid od 45 minuta. Međutim, mi smo nastavili utakmicu i pobijedili smo“, priča Muzurović.

Naredni selektor, Ćiro Blažević, je također bio na korak do plasmana na veliko takmičenje. Te utakmice baraža za odlazak na Mundijal protiv Portugala su njemu ipak ostavile gorčinu u ustima.

„To je jedna enigma koja će sigurno kad-tad izaći na vidjelo. Većina mojih igrača su najmanje krivi što nismo otišli dalje jer neki su nas izdali. To će izaći u mojoj knjizi kad ja umrem“, izjavio je Ćiro Blažević za Source.ba portal.

Na Mundijal nas je uspio odvesti Safet Sušić. Ranije nismo uspijevali, iako smo imali igrače koji su imali kvalitet za najviše domete. Da su za BiH igrali svi oni koji su trebali, a nisu jer su igrali za susjedne zemlje, taj plasman bi sigurno došao mnogo ranije. Jednog dragulja nam nije uzela Srbija ili Hrvatska, ali jeste daleka Švedska – Zlatana Ibrahimovića.

„Možda sam kompetentan da odgovorim jer u to vrijeme ja sam bio selektor. Ja sam gledao utakmicu Danska – Slovenija. Sa svojim prijateljima koji su me itekako dočekali, čak štaviše su me vodili, jer oni imaju svoje prvenstvo, i gledao sam jednu utakmicu. Vjerujte mi, u svom tom periodu nikad niko nije pomenuo Ibrahimovića. Nije mi niko sugerisao niti bilo šta rekao. To je bilo ’98. Da sam znao, vjerovatno bih stupio u kontakt“, ispričao je Muzurović.

Jedan od najboljih fudbalera koje je naša zemlja imala je Hasan Salihamidžić. Imao je Braco strašnu klupsku karijeru, ali mnogo je onih koji smatraju da u reprezentaciji nije bio dobar kao što je to, recimo, bio u Bayernu. Svoj stav na tu temu su za Source.ba portal prenijeli Fuad Muzurović i Faruk Hadžibegić, selektori koji su svojevremeno pozivali Bracu u reprezentaciju BiH.

Jedan je selektor 2007. godine u reprezentaciju uveo igrača koji je danas njen najbolji strijelac, a tada su ga poznavali samo uži krugovi bh. fudbalske javnosti.

„Jedan od tih sam i ja, zato što sam mu ja dodjeljivao medalju kada je na finalu Kupa BiH na Koševu protiv Slobode dao četiri gola. Tada sam u njemu uistinu vidio, tada ga je trenirao jedan dobar stručnjak, Amar Osim. Zagrlio sam ga i predao mu medalju“, priča Muzurović i dodaje da je poziv Džeki uputio odmah po imenovanju za selektora reprezentacije BiH.

(premijerliga.com)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here