Ljubimac navijača Sarajeva i Borca i jedan od onih igrača koji je zasigurno mogao napraviti veću karijeru, ali nije jer to mu nije dao kućni odgoj i principi koje je imao. Zanimao ga je samo nogomet, a ne ljudi oko nogometa ( menadžeri, novinari). Naravno, riječ je o Marinku Mačkiću koji danas živi u Ljubljani i trener je i koordinator omladinskog pogona Slovana, a sa zadovoljstvom pristao je na razgovor za naš portal bhlopta.com.

Marinko Mačkić nosio je dres Borca i Sarajeva, kao i dres mlade reprezentacije BiH, bio je i na okupljanju A selekcije BiH ali nije dobio priliku za igru. Kada nam priča o tom vremenu, osjeti se da priča iskreno, najiskrenije i da su mu Borac i Sarajevo velika ljubav, kao i da mu je žao gdje su neki ljudi mislili da za reprezentaciju BiH igra zbog ličnih interesa, a on je igrao samo kako kaže srcem i niko više od njega nije želio pobjedu u reprezentativnom dresu, a kada izgubi reprezentacija svaki je put kaže mnogo patio, jer je bio pravi sportista i nije podnosio poraze i ako su oni sastavni dio svakog sporta.

Rođeni ste u Banjaluci i nosili ste dres Borca i Sarajeva. Pa kako gledate na taj period i koliko danas pratite Borac i Sarajevo?

-Period u Banjaluci i Sarajevu je jedan od najljepših perioda u životu. Ta dva grada i ljudi iz tih gradova će biti zauvjek u mom srcu i oba grada osjećam kao svoje gradove. Borac je klub o kojem sam maštao još kao dječak da ću jednog dana igrati u njemu i to mi se ostvarilo. Sarajevo je klub koji će mi uvjek biti u srcu, tu se desila ljubav na prvi pogled, zaljubio sam se u klub, grad, navijače i to će tako ostati do kraja života. Zanimljivo je da mi se još uvjek iako je prošlo toliko godina od kad sam igrao navijači redovno javljaju i čestitaju Božić, rođendan, pitaju kako sam. Također u najtežem periodu u životu kad sam zbog bolesti u 25 godini u životu završio profesionalnu karijeru,  ljudi u klubu su mi ponudili ugovor iako tad nisam više bio u klubu i znali su da je mala vjerovatnoća da ću ikad više zaigrati i zbog toga ću klubu i ljudima u klubu ostati vječno zahvalan, pokazali su veličinu kluba i da klub ima dušu.

Kada smo Mačkiću pokazali zapisnik sa utakmice mlade reprezentacije BiH davne 2004. godine na Grbavici, kada je BiH igrala protiv Srbije i Crne Gore na Grbavici jako se obradovao, pogledao zapisnik i rekao: „Pogledajte ovo molim vas, nažalost samo Vedad Ibišević i Senijad Ibričić zaigrali su za A selekciju, dok na drugoj strani Stojković, Ivanović, Tošić, Krasić… Moja generacija je mogla više sigurno“, govori Mačkić, pa nastavlja:

„Moja generacija je bila jako perspektivna, ali stvarno je malo igrača ostvarilo vrhunske karijere, mislim da je to najviše zbog toga što se  radilo vrlo ne sistematično bez pravog plana, bilo je raznih igara u i oko reprezentacije, igrali smo protiv vrhunskih reprezentacija i vrhunskih igrača i pokazali da možemo da im pariramo u svim segmentima igre, međutim malo je nas ostvarilo svoj potencinal u A reprezentaciji. Što se mene lično tiče ostaje žal da nisam uspio debitovati za A selekciju i ako sam bio pozvan za dvije utakmice kvalifikacija i bio na pripremama, jer bi to bio ostvaren još jeda san i cilj, međutim baš nedugo poslije tog poziva sam se razbolio.“

Trenutno ste trener i koordinator omladinskih selekcija Slovana iz Ljubljane, koji je dao mnoge reprezentativce Slovenije. Šta pokušavate prenijeti na mlade igrače i kakav je vaš savjet za mlade igrače?

-Ono što je po mom mišljenju najvažnije u radu sa mladima je to da ih naučimo osim fudbalskih vještina, da se socijaliziraju, da nauče kako da svoj individualizam stave u svrhu kolektiva, a da ne izgube svoj prostor slobode, kao i da im pomognemo da postanu bolji ljudi, da ne zanemare druge stvari u životu, ukratko da se razvijaju u svakom smislu. Kada navrše nekih desetak godina omladiskog staža, steknu dovoljno iskustva i znanja koje će im dobro doći i u drugim sferama u životu i naravno osjećaj zadovoljstva što su bili dio jednog kluba iz kojeg nose toliko lijepih sjećanja. To je ukratko ono  čemu težimo mi u nogometnom društvu Slovan.

Marinko Mačkić kaže da redovno prati utakmice reprezentacije BiH. Po Vašem mišljenu, može li BiH na Evropsko prvenstvo?

Mislim i želim da se reprezentacija plasira na Evropsko prvenstvo.  Imamo iskusnog selektora i dobre igrače, siguran sam da će pripreme za utakmice biti odrađene na visokom nivou i da se ništa neće prepustitii slučaju. Vjerujem da imamo dovoljno kvaliteta i znanja, a nadam se i da ćemo imati dovoljno i sreće to bi bila velika stvar za bh fudbal.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here