Nekadašnji nogometni reprezentativac BiH Marko Topić iz Oštre Luke, jedan je od rijetkih igrača koji je odlučio igrati za reprezentaciju BiH u najtežim trenucima 90-ih godina. 

Topićev put nije bilo nimalo lagan. Rat, izbjeglištvo, borba za egzistenciju, za život roditelja…, sve ga je to pratilo na putu do Švicarske, Njemačke, Austrije, Rusije i Italije gdje je imao priliku igrati tokom karijere.

Danas Marko Topić živi mirnim životom u Baselu.

“Našao sam svoj mir u Švicarskoj, ovdje su se rodila i djeca, ali redovito dolazim i u BiH. Evo, baš sad za par dana trebam malo otići u ‘svoju’ Posavinu, pa u Sarajevo gdje završavam program za UEFA Pro licencu. Konstantno je fudbal prisutan. Idem redovito i na utakmice, baš sam prije dvije sedmice sa Baždarevićem gledao Sion – Lugano”, kaže Topić.

Namjerava se uputiti u trenerske vode.

“Radio sam već sa Admirom Smajićem, ali on sada ima neke druge prioritete, većinu vremena provodi u Hrvatskoj na moru i tako. Ja sam odlučan da počnem raditi kao trener, školujem se već sedam godina i naljeto bih već trebao znati kako i šta dalje. Teško je ovako sad razmišljati o tome, raspored je gust, a nijedan te klub neće uzeti i reći: ‘Slobodno ti radi to svoje’. Ostalo je, kažem, još da se sve to završi i onda ćemo vidjeti.”

Bio je jedan od kandidata za asistenta Dušanu Bajeviću.

“To je bila istina. Predložio me savez Posavske županije, bio sam i u užem krugu, ali očito priliku ne možeš dobiti ako nisi iz Hercegovine. Mi iz Posavine kao da nismo Bosanci.”

Mnogi ne znaju da je Marko Topić imao ugovor i sa Milanom.

“Sa Milanom sam 1998. godine potpisao četverogodišnji ugovor. Kada sam počinjao igrati maštao sam o Milanu i San Siru, tako da mi je potpis za jedan takav klub bio najemotivniji momenat u karijeri. Kako je uopšte došlo do transfera? Za to je najzaslužniji moj tadašnji menadžer Predrag Naletilić. Godine 1997. me prvi put gledao kada sam igrao za reprezentaciju u Bariju, pratio me na još nekoliko utakmica i očito zadovoljan s onim što je vidio ponudio mi je da sarađujemo. Obećao mi je da će mi napraviti veliki transfer, ali pod uslovom da prvo dođem u Hrvatsku i odigram tamo jednu godinu. Tako je i bilo. Otišao sam u Varaždin, zabijao golove, a onda je rekao: ‘Marko, spremaj se, vodim te u Milan’. Žao mi je što nikada nisam upisao zvaničan nastup. Teško je bilo tada, imao si u timu jednog Maldinija, Weaha, Shevchenka.”

Onda je otišao u Monzu. Gdje ga je dočekao tada mladi Patrice Evra.

“E, to je zanimljiva priča. On je tada bio faktički dijete, igrao je najmanju plaću, koliko se sjećam u pitanju je bila cifra kao danas 1.000 KM. Kako smo živjeli u istoj zgradi, vozio sam ga skoro svaki dan na treninge, nekada sam ga i dovodio kod sebe u stan i davao mu pastu, salamu… Kod njega je bila puna kuća, ima preko deset braće. Volio bih ga jednog dana sresti i da se prisjetimo tih vremena.”

Rekao je šta misli i o Dušanu Bajeviću kao selektoru BiH?

“Odlično. Mlad sam da bih se sjećao kakav je igrač bio, ali njegovu trenersku karijeru sam pratio i o tome je suvišno bilo šta reći. Dovoljno je vidjeti koliko je titula osvojio. Možda je jedini minus što nije radio u posljednjih nekoliko godina, ali svejedno vjerujem da uz znanje kakvo ima i autoritet može ostvariti što je zacrtao i odvesti našu zemlju na Evropsko prvenstvo. Volio bih to radi svih Bosanaca i Hercegovaca, a naročito radi Džeke koji je zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje”, dodao je Topić koji je i danas u kontaktu s većinom fudbalera s kojima je dijelio svlačionicu u reprezentaciji.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here