Hasan Salihamidžić danas je sportski direktor Bayerna, kreator jednog moćnog sastava koji je osvojio Bundesligu, Kup Njemačke i Ligu prvaka, a iza sebe ima dugu i bogatu nogometnu povijest.

Osim toga, Hasan je i Nijemcima i svima drugima poseban upravo zbog načina na koji je sve to postigao. Kao dječak se sam autobusom vozio od Zagreba do Dortmunda, ostavivši iza sebe svoj dom u Jablanici, bježeći od neprijatelja i spašavajući vlastiti život.

U Hamburg je vozom iz Dortmunda stigao kao 15-godišnjak, a na stanici je, tvrdi Spox.com u reportaži o nekadašnjem bh. reprezentativcu, u jednom malom kafiću, sav promrzao i umoran, s riječima “Molim vas limunadu” započeo jedan sasvim novi život.

“U dobi od deset godina, Salihamidžić, kojeg su svi upravo zvali ‘Brazzo’ – na engleskom “dječačić” – pridružio se FK Turbina iz Jablanice. Sa 14 godina bio je predobar za lokalni klub i preselio se u puno važniji FK Velež Mostar oko 50 kilometara nizvodno. Tehnički snažan igrač desnog krila s mogućnošću lakog prodora prema golu i nevjerojatnom ambicijom. Sve to učinilo je da se kasnija nogometna karijera čini neizbježnom, ali onda je došao rat. Slovenija i Hrvatska proglasile su neovisnost 1991. godine, a Bosna i Hercegovina slijedila je njihov primjer 1. marta 1992. Ali to ne bi trebao biti kraj sukoba, već početak ratnih godina”, piše Spox.com.

Salihamidžić je bio član U16 reprezentacije Jugoslavije koja se 1. maja u Beogradu sastala sa Sovjetskim Savezom. Dan prije utakmice, Salihamidžić je iz glavnog grada Bosne i Hercegovine letio za Beograd, to je trebao biti posljednji redovni let između dva grada u naredne četiri godine.

Sutradan je započela službena opsada Sarajeva i za Salihamidžića stoga nije bilo izravnog povratka kući. Zajedno s kolegom iz Veleža Vedranom Pelićem, koji je također bio u reprezentaciji, boravio je u Beogradu i tamo trenirao deset sedmica s omladinskom ekipom Crvene zvezde.

Budući da opsadi nije bilo kraja na vidiku, Pelić i Salihamidžić napokon su preko Mađarske, Slovenije i Hrvatske naglo krenuli nazad u Jablanicu.

Salihamidžić je radio kao barmen i trenirao je individualno, neki su njegovi prijatelji bili regrutovani i morali su se boriti u ratu. Sudbina koju je njegov otac Ahmed apsolutno želio izbjeći.

“Nije želio da svoj talent trošim s puškom u ruci”, rekao je jednom Salihamidžić za SportBild . I tako je njegov otac počeo tražiti izlaz za sina, koji je ipak iznad svega bio nogometno nadaren.

“Otac me prvo morao automobilom odvesti do Hrvatske. Odatle su autobusi išli za Njemačku, ja sam sjedio u autobusu koji je išao za Dortmund. Na granici ste uvijek morali drhtati, imali smo sreće i uspjeli smo se probiti”, rekao je Salihamidžić. “U nekom sam trenutku stigao u Dortmund i odatle sam vozom otišao do Hamburga. Imao sam samo torbu i nešto novca. Nisam znao što očekivati”, pričao je Braco ranije.

Možda srce ne bi izdržalo da Salihamidžić sada pronađe isti onaj kafić u Hamburgu i zatraži limunadu. 

(sportsport.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here