Postoji velika šansa da jednog dana kada Edin Džeko bude okačio svoje kopačke o klin, ne dobije zapravo pažnju kakvu je zaslužio u evropskom fudbalu. Bh. napadač pripada samom vrhu klasnih napadača, ali je ostao u sjeni Luisa Suareza, Karima Benzeme ili Roberta Lewandowskog i mnogih drugih. Džeko nema brojke kao pomenuti fudbaleri, ali je imao nevjerovatan uticaj na klubove u kojima je nastupao. U gotovo svim klubovima kojima je igrao postajao je omiljeni napadač navijača tih klubova.

Najbolji primjer kako je Džeko ostao u sjeni nekih statistički boljih napadača jeste onaj iz 2012. godine kada je Manchester City osvojio prvu titulu Premier lige. Sve zasluge danas se pripisuju Sergiu Agueru i njegovom golu za 3:2 u samom finišu susreta.

Ono što mnogi zaboravljaju jeste da je ipak zaostatak Cityja glasio 1:2 i da je upravo Edin Džeko ušavši sa klupe u finišu susreta izjednačio na 2:2 i tako omogućio Građanima da dođu do titule. Aguero je još uvijek u Građanima gdje ima veliki ugled, a Džeko je nekoliko sezona kasnije morao svoju sreću tražiti u Romi.

Sličan slučaj Dijamant proživljava i u aktuelnoj sezoni, koja je sada prekinuta. Džeko postiže pogodak na svakoj drugoj utakmici ili preciznije rečeno ima 0.5 pogodaka po 90 minuta. Postigao je 12 golova u 25 nastupa, a tome je još dodao i četiri asistencije. To ipak nije dovoljno za naslovne strane u Italiji, koje su uglavnom zauzeli Ciro Immobile, Lautazro Martinez, Cristiano Ronaldo i u posljednje vrijeme Josip Iličić.

Džekin doprinos se nikada nije mogao gledati samo u golovima, ali kako su za napadače te statističke kategorije “svetinja” i on je morao da zadovolji sladokusce statistike. Tako je od sezone 2008/2009 na preko 0.50 pogodaka na 90 minuta. Skoro 13 sezona Edin Džeko postiže na svakoj drugoj utakmici pogodak!

U Cityju je uglavnom bio rezerva, a nekada je čak morao biti treći izbor iza Alvara Negreda, kada je na klupi sjedio Manuel Pellegrini. Džeku ni to nije pokolebalo, tada je postizao 1.07 pogodaka po utakmici i to za svega 1509 minuta. S obzirom da u Cityju nikada nije dobio priliku da postane nosilac igre, Džeko se otisnuo u Rim, gdje su ga od prvog dana smatrali za važnim kotačićem mašine Vučice u pokušaju da se dosegnu “visine” Juventusa.

U njegovoj drugoj sezoni u dresu Vučice stigao je Luciano Spalletti koji je znao šta mu Džeko može pružiti, te je u toj sezoni Dijamant potpuno zablistao postigavši 29 pogodaka i podijelivši devet asistencija. I tada njegov prosjek po 90 minuta je iznosio impresivnih 1.12.

Možda je ovako moralo da bude za njega u okvirima velike sportske karijere i toga da je ipak ostao u nekoj sjeni. Svaki trenutak na terenu sa Dijamantom se proživljava na jedan novi način i to su činjenice za sve njegove navijače i pratioce iz Bosne i Hercegovine kojima je on jedan od najboljih, ako ne i najbolji fudbaler iz ove države svih vremena.

(sport1.oslobodjenje.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here