Siniša Mihajlović nerado se sjeća 5. avgusta 1995. godine i hrvatske vojno-redarstvene akcije “Oluja”.

Kaže, plakao je krajem decembra 2015. kada je poslije punih 25 godina prvi put ušao u Borovo Selo da posjeti rodnu kuću. Zbog sigurnosti, morao je da se maskira i da kačket navuče duboko na oči.

– Posljednji put prije 2015. bio sam u Borovu Selu tokom sukoba 1991. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam mogao ni da se orijentiram… Pamtim ruševine zgrada i mašine koje su pravile rovove. Ptica nije letjela, nije bilo ni pasa. Pamtim pogled dva desetogodišnjaka dok su nosili puške. Imali su oči muškaraca u tijelu djece. Tužne oči koje su vidjele sve osim djetinjstva. Jedan od njih mi je prišao i pitao me ko sam. Često pomislim na to dijete, volio bih da znam šta mu se dogodilo. Ako ga rat nije uzeo, onda je danas muškarac. Možda ima ženu i djecu. Nadam se da su ta djeca postala odrasli koji su ponovo otkrili malo svjetlosti – rekao je Mihajlović.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here