Košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine i igrač Sparsa Kenan Kamenjaš sa 19 postignutih poena u utakmici sa Latvijom jedan je od najzaslužnijih igrača iz našeg tima za plasman košarkaške reprezentacije na Evropsko prvenstvo.

U teškim mjesecima i danima s kojima se suočava naša država i narod, naši košarkaši, pa tako i Kamenjaš, postali su pravi junaci novog doba jer su prvi donijeli lijepu i pozitivnu vijest nakon dužeg vremena i razgalili dušu svojih navijača, ali i cjelokupne bh. javnosti.

U razgovoru za Faktor Kamenjaš je govorio o utiscima nakon velike pobjede i plasmana na Eurobasket, njegovim sportskim počecima, dosadašnjem košarkaškom putu, rodnom mjestu…

– Emocije su se slegle nakon nekoliko jutara. Tek sada sam svjestan šta smo moji drugovi i ja napravili za ovaj narod. Ponosan sam i drago mi je što smo ovu državu učinili sretnom i ponosnom. Selektor Vedran Bosnić kada je okupio i preuzeo kormilo reprezentacije prije dvije godine, jasno je pokazao šta želi i kako želi da igra ova mlada reprezentacija. Napravljena je smjena generacije i vidno je pokazano kako reprezentativci dišu jedan za drugog. Ja sam sa svima u dobrim odnosima, sa svima se čujem, najviše sam u kontaktu sa Čamparom, Pašalićem, Atićem, Sulejmanovićem… – kaže Kamenjaš na početku razgovora za Faktor.

Rođen je 17. januara 2000. godine, a dolazi iz malog mjesta Dabravine u općini Vareš. Košarku je zavolio gledajući igre Crnogorca Nikole Pekovića, na kojeg, kaže, dosta liči.

– Zovu me Kameni, a u Sarajevu me drugovi u klubu i raja oslovljavaju s nadimkom Kum. Osnovnu školu sam završio u svom rodnom mjestu u Dabravinama, a srednju Elektrotehničku školu u Brezi. Sa četrnaest godina sam počeo da treniram košarku, a zahvalan sam svom ocu Šefiku koji me je odveo na prvi trening košarke u Brezi. Majka mi se zove Amira, a četiri godine starija sestra Lejla. Sestra nije naklonjena sportu, prati samo mene i moje igre, a ponekad i neku fudbalsku utakmicu zbog muža Larisa Kevrića, koji je bio fudbaler, ali ga je povreda, nažalost, odvojila od terena, tako da nije napravio neku veću karijeru – govori 20-godišnji košarkaš.

Osvrnuo se i na trenerska imena koja su ga usmjeravala i najviše mu pomogla u dosadašnjoj karijeri i afirmaciji na košarkaškom terenu.

– Najveće zasluge za moj košarkaški razvoj sigurno pripadaju mom prvom treneru i mom ujedno najboljem drugu Eldinu Heriću. Tu je i predsjednik KK Koš Sejo Bukva, potom treneri iz Koša od kojih izdvajam trenera Enesa Numanovića koji mi je dosta pomogao da postanem ono što danas jesam. Klub Spars na čelu sa predsjednikom Nihadom Selimovićem i njegovim bratom, direktorom kluba Nerminom Sijamovićem, treneri Marko Trbić, Slobodan Kecman…, svi su oni tu uz mene da bih bio bolji igrač i razvijao se u pravom smjeru – ističe Kenan.

Kako kaže, njegovi drugovi shvataju važnu ulogu koju ima u reprezentaciji i budućnosti bh. košarke.

– Svi koji me znaju, znaju da sam mlad i da sam jedan od perspektivnih igrača bh. reprezentacije i košarke. Nisam imao priliku da se dokažem na evropskom nivou u tim evropskim utakmicama, pružao sam i dan-danas pružam veoma dobre partije za KK Spars. Dobio sam prve minute u reprezentaciji BiH i dokazao sam da se na mene može ozbiljno računati. Iskoristio sam svoje minute na, nadam se, najbolji način – kaže Kamenjaš.

U NBA omiljena ekipa su mu Lakersi, a od evropskih klubova voli da gleda utakmice Fenera.

– Fener pratim otkako je Željko Obradović vodio ekipu pa sve do danas. Malo sam se povukao od praćenja fudbala, ali volim Borussiju Dortmund. Od domaćih ekipa pratim Sarajevo. NBA je svakako san i cilj svakog mladog košarkaša koji počne da trenira košarku. Jednog dana bih volio da i ja budem dio najveće košarkaške lige na svijetu – otkriva košarkaš.

Vareš, stari rudarski grad u Bosni i Hercegovini, iz čije okoline potječe Kamenjaš, u posljednje vrijeme je u žiži interesovanja zbog nalazišta zlata i srebra. Osim zlata, ovaj dio BiH domaćoj košarci je dao jednog zlatnog dečka.

– Ja bih prije rekao da sam istinsko zlato svog mjesta, Dabravina, pa onda općine Vareš i Breze, koji su najbliži gradovi. Neki govore da sam iz Breze, drugi da sam iz Vareša, ali ja uvijek kažem da sam iz Dabravina i ja svoje mjesto predstavljam u najboljem svjetlu i trudim se da tako i ostane. U Varešu jeste nalazište zlata, ali neki kažu da je zlato već došlo u vidu mene – govori Kenan.

Prisjetio se i utakmica zlatne kadetske reprezentacije čiji je svojevremeno bio kapiten.

– Tada sam počeo trenirati košarku i to je jedan lijep period. Ovo što smo mi sada napravili podsjetilo me na jednu lijepu priču koju bh. košarka zaslužuje – zadovoljan je košarkaš koji je u Travniku upisao studije sportskog menadžmenta.

Košarkaški uspjeh mu je, priznaje, donio veliku pažnju suprotnog spola, no, kako kaže, trenutno nije u vezi.

– Slobodan sam što se tiče toga. Prije sam imao dugu vezu. Zahtjevi za prijateljstva od strane djevojaka stalno pristižu na društvenim mrežama i to više ne mogu upratiti. Sada sam fokusiran na klupske obaveze, a nadam se da će doći vrijeme i za to. U slobodno vrijeme slušam domaću muziku, volim da pogledam film u kinu, da sa društvom izađem na piće i kafu. Što se tiče hrane, nisam izbirljiv, a najviše volim da pojedem majkinu krompirušu – kaže na kraju Kenan koji sebe u tri riječi opisuje kao skromnog, snalažljivog i snažnog.

(basket.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here