Da li se sjećate još historijske utakmice Bosne i Hercegovine sa Brazilom 18. decembra 1996. godine u Maunasu pred 50.000 ljudi, kada je tadašnji svjetski prvak Brazil u prijateljskom susretu slavio minimalnim rezultatom 1:0. Jedini pogodak je postigao Ronaldo u 75. minuti susreta.

Brazil je tada kao osvajač SP 1994 iz USA bio prva selekcija na FIFA rang listi, a Bosna i Hercegovina tek 152.

Brazil: Zetti, Cafu, Rodrigo, Cruz, Leandro, Ze Roberto, Giovanni, Flavio Conceicao, Djalminha, Ronaldo i Denilson. Selektor: Mario Zagallo

BiH: Dedić, Kapetanović, Beširević, Pintul, Geca, Ramčić, Glavaš (od 78. minute Dadić), Begić (od 70. minute Turković), Bolić, Salihamidžić (od 78. minute Osmić) i Šabić (od 62. minute Musić). Selektor: Fuad Muzurović

Kapien BiH bio je tad Vlatko Glavaš koji je jednoglasno na treningu pred susret izabran za kapitena. U svojoj knjizi “Kapiten jednog teškog vremena” prisjetio se je Glavaš te utakmice.

– Mnogi igrači završe svoje karijere, a ne dožive tu privilegiju da igraju protiv slavnog Brazila. Jednostavno to je ono nešto što sami sebi možete poželjeti. Enver Marić, Elvir Bolić, Hasan Salihamidžić i ja putovali smo iz Frankfurta za Rio, a ostatak naše ekspedicije je došao iz Sarajeva. Nas četvorica putovali smo čak 24 sata, ali to je bilo 24 sata zezanja nas četvorice. Kada smo sletjeli u Rio dočekani smo nevjerovatno. Ljudi su bili jako ljubazni, a mi došli iz zime na +35″.

Tadašnji kapiten reprezentacije BiH ispričao je i jednu anegdotu.

– Onda smo iz Ria letjeli za Maunas, gdje se igrala utakmica. Letjeli smo istim avionom sa Brazilcima i zajedno bili sa Rivaldom, Ronaldom, Cafuom, Ze Robertom… Kada smo sletjeli u Maunas, čak 200.000 ljudi na aedromu je čekalo Brazilce, pa i nas. Dedić je rekao “Vidi Vlatko koliko nas ljudi čeka na aerodromu”, a on zaboravio da sa nama leti i brazilska ekspedicija.

Nezaboravan je bio i trening pred utakmicu tvrdi Vlatko Glavaš.

-Noć prije utakmice na treningu 100.000 ljudi. Uz sambu i pjesmu smo trenirali, a ja sam izabran jednoglasno za kapitena i to je za mene bila velika čast. Mi smo odlično odigrali utakmicu, čak smo trebali odigrati i neriješeno jer smo imali nekoliko dobrih prilika.

Glavaš se je prisjetio i jednog paradoksa pred samu utakmicu.

-Muzurović je pred utakmicu pitao, ima li neko nešto da kaže. Niko ništa ne govori, već se ja javim i kažem da trebamo na terenu pokazati da nas nisu doveli uzalud i da pozitivno prezentiramo sboju zemlju. Javio se tada Pavo Dadić i pitao selektora Muzurovića, da li on može ponijeti aparat da se slika sa Brazilcima dok se budemo zagrijavali uoči utakmice.

Nakon te utakmice tvrdi Glavaš da se je sve promijenilo.

-U Brazilu nisu znali gdje je BiH, osim njihovih pojedinih igrača koji su igrali u Evropi. Mislili su da smo mi Jugoslavija, jer je ona igrala nekoliko puta protiv Brrazila. Mi smo se na terenu borili koliko je to bilo za očekivat, Bolić je pogodio čak stativu. Sjećam se da su njemački mediji objavili da smo igrali sa Brazilom i od tog momenta BiH je bila nevjerovatno prisutna u svijetu nogometa, a ja nisam imao više problema da ispod mog imena piše jednom Jugoslavija, drugi put Croatia,, treći put Srbija, nego su znali da sam kapiten Bosne i Hercegovine.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here