Aktuelni golman rumunskog Botosanija 26-godišnji Hidajet Hankić. Ovaj nadareni golman rođen je u Austriji i njegov profesionalni nogometni put počeo je u Wolfsbergu.

Tu je prošao sve kategorije, a onda je karijeru nastavio u Akademiji Linza. Kasnije je boravio ekipi Mlada Boleslav gdje je sa 19 godina debitovao u elitnom rangu češkog nogometa protiv Sparte iz Praga. Spletom okolnosti ponovo se vratio u zemlju podno Alpa gdje je nastupao za Austria Salzburg i Blau Weiss Linz, da bi potpisao kasnije  za Wacker Innsbruck i poslije jedne sezone dobio je poziv da karijeru nastavi u Rumuniju. Vrijeme je pokazalo da je napravio dobar potez.  Sjajnim intervencijama često ”diže” ekipu. Premda je imao mnogo ponuda drugih klubova, ostajo je vjeran Botosaniju. Jedan je od najzaslužnijih što su ove godine igrali Europsku ligu.

Urođeni talenat s Balkana

U razgovoru za portal Reprezentacija.ba Hankić je govorio o svojim počecima, o tome kako je odlučio da stane među stative, uzoru, aktuelnoj situaciji u klubu, a na kraju je apostrofirao kako bi volio braniti za bh. nacionalni tim.

Na početku je kazao kako je djetinjstvo proveo u zemlji podno Alpa.

”Rođen sam u Austriji i odrastao tamo. Mislim da ne treba previše riječi trošiti na ovu zemlju. Prelijepa priroda, sve je sređeno i uredno. Također, što je za mene najbitnije imaš sve uslove ako hoćeš da uspiješ i postignes nešto. Dakle, na tebi je onda hoćeš li sve te mogućnosti iskoristiti ili ne. Ipak, moram izdvojiti da ,iako imaš sve mogućnosti, za nas ‘dijasporce’ koji vučemo korijene s Balkana je malo teže da uspiješ. Moraš biti tri puta bolji da bi te prihvatili. Mislim da to i jeste naš najveći adut što imamo taj urođeni talenat s Balkana i neku malo dozu sportske drskosti da želimo uspjeh po svaku cijenu. Plus – uslove koje zemlja podno Alpa pruža. To je dobra kombinacija”, istakao je Hidajet.

Naglašava kako je ocu bilo izuzetno  važno da se od malih nogu u kući priča bosanski jezik.

”Trudio sam se dosta da pravilno naučimo bosanski jezik, da znam odakle vučem korijene. Učio je otac mene i sestru dosta o historiji BiH i Jugoslavije. Od toga ko je bio kralj Tvrtko pa dalje. Tako da ne čudi da sam se uvijek osjećao Bosancem”. 

Otkrio je kako je stao među stative.

”Iskreno, sve je krenulo slučajno. Počeo sam s fudbalom u St. Paul, to je jedno malo mjesto blizu granice sa Slovenijom – nadomak Dravograda. Imao sam 6 godina kada je počela ta fudbalska priča, a prvo sam bio igrač. Također, otac me pratio na svakom turniru. Na jednom takmičenju golman se povrijedio i pitali su ko hoće da stane na gol i ja sam se javio. To je ,gledajući sa ove distance, bilo odlučujuće. Uskoro sam shvatio kako mi se sviđa ta pozicija, da imaš veliku odgovornost i da brzo možeš postati heroj, ali  tragičar. Sve mi se to svidjelo. Otac na početku nije bio sretan što sam odjednom htio biti golman, ali mi je dao punu podršku. Dakako,  20 godina poslije mislim da se ne kaje ni sekundu što sam se tako odlučio”, kaže naš sagovornik. 

Zbog gazde kluba ostao u Botosaniju

U mlađim kategorijama uživao je u odbranama čuvara mreže Bayerna i njemačke reprezentacije.

”Uzor mi je bio Oliver Kahn. Baš sam tada nosio na svakom turniru njegov plavi dres što je branio u finalu Lige prvaka 2001. godine protiv Valencie. Inače, cijela moja porodica podržava minhenski Bayern”.

Podvukao je planove rumunskog kluba u aktuelnoj sezoni.

”Ciljevi su ove godine ko i svake da udjemo u play- off i borimo se s najjačim ekipama. Prošle sezone smo ostvarili historijski uspjeh gdje smo zauzeli na kraju 4. mjesto i izborili Europu. Tako da je ove sezone sigurno cilj da to ponovimo i ako moguće nadmašimo”. 

Premda je ljetos imao nekoliko ponuda, zbog gazde kluba je ostao u Botosaniju.

”Dosta se toga promijenilo u ovoj korona pauzi. Bilo je u nekoliko navrata pregovora jer je klub želio da produžim ugovor ovdje. Dakako, bilo je i sada na ljeto nekoliko konkretnih ponuda da odem u drugi klub, ali na kraju je presudio gazda kluba koji je zabranio da idem u ovom prelaznom roku, a njegova se poštuje tako da sam sad potpuno posvećen Botosaniju i težim da pružim što bolje partije”. 

Ljubav prema nacionalnom timu rodila se protiv Danske na Koševu

S obzirom da golmani često imaju neki ritual prije svakog meča pitali smo da li je to slučaj i sa Hankićem.

”Sujevjeran? Nimalo,  ne volim to nikako. Znam da dosta igrača jeste, ali ja sam iskreno totalno protiv toga. Ne razmišljam s kojom nogom da uđem prvo na teren i sve ostalo. Nije to za mene”. 

Hidajet je vatreni navijač Zmajeva, a optimista je pred okršaje u doigravanju.

”Naravno, vjerujem da ćemo izboriti Europsko prvenstvo kroz baraž. Ipak, moram naglasiti da imamo smjenu generacije. Treba imati i malo strpljenja s momcima i sačekati da se to sve uigra. Najbolji primjer nam je Belgija”.

U mlađim kategorijama nekoliko puta je bio na okupljanju bh. reprezentacije, ali nikada nije upisao zvanični nastup. Na pitanje da li bi volio u budućnosti braniti za bh. tim – odgovara.

”Ta ljubav prema nacionalnom timu rodila se na Koševu protiv Danske 2003. godine. Moram vam reći, to nikada neće prestati. Naravno, volio bih braniti za državni tim. To mi je velika želja”, zaključio je Hankić.

(Reprezentacija.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here