Godina 2026. ostat će zlatnim slovima upisana u historiju bosanskohercegovačkog fudbala. Ono o čemu su godinama sanjali navijači širom Bosne i Hercegovine, ali i brojna dijaspora, postalo je stvarnost. Reprezentacija Bosne i Hercegovine ponovo je izborila plasman na Svjetsko prvenstvo, ali ovoga puta nije se zaustavila na samom učešću. Zmajevi su napravili i historijski korak dalje, prvi put prošli grupnu fazu Mundijala i pokazali da mogu ravnopravno igrati protiv ozbiljnih svjetskih reprezentacija.

Iza ovog uspjeha stoje velika borbenost, zajedništvo, kvalitet pojedinaca, ali i rad selektora Sergeja Barbareza, koji je preuzeo reprezentaciju u trenutku kada je bilo potrebno vratiti vjeru u nacionalni tim. Iako je bilo i teških trenutaka, poraza i utakmica koje su pokazale da prostora za napredak još ima, ukupna slika 2026. godine izuzetno je pozitivna. Bosna i Hercegovina ponovo ima reprezentaciju zbog koje se navija, čije se utakmice iščekuju i čiji rezultati bude emocije širom zemlje.

Kroz baraž

Plasman na Svjetsko prvenstvo nije došao lako. Nakon kvalifikacionog ciklusa u kojem je reprezentacija osvojila drugo mjesto u grupi H, iza Austrije, Zmajevi su svoju priliku morali tražiti kroz baraž. Kvalifikacije su završili s pet pobjeda, dva remija i jednim porazom, uz 17 postignutih i sedam primljenih golova. Posebno se izdvajaju pobjede protiv Rumunije i San Marina, ali i bod osvojen u gostima protiv Austrije.

Prva prepreka bio je Vels, a utakmica u Kardifu pretvorila se u pravu fudbalsku dramu. Nakon 1:1 i produžetaka, odluka je pala na penale. Upravo tada Zmajevi su pokazali izuzetnu psihološku stabilnost, koncentraciju i vjeru u vlastite mogućnosti. Pobjedom od 4:2 u penal-seriji izborili su plasman u finale baraža.

Tamo ih je čekala Italija, četverostruki svjetski prvak i reprezentacija s ogromnom fudbalskom tradicijom. Na Bilinom polju u Zenici odigrana je utakmica koja će se dugo pamtiti. Nakon 1:1 u regularnom vremenu i produžecima, ponovo su odlučivali jedanaesterci. Ovoga puta BiH je slavila s 4:1 i ostvarila jedan od najvećih uspjeha u svojoj sportskoj historiji.

Pobjeda protiv Italije imala je posebnu težinu. Nije to bila samo pobjeda protiv velikog imena svjetskog fudbala, nego i potvrda da reprezentacija ima karakter, disciplinu i kvalitet potreban za najveću scenu. Slike slavlja u Zenici, na ulicama gradova i među navijačima širom svijeta pokazale su koliko ovaj uspjeh znači ljudima.

Možda je najljepša priča ove reprezentativne godine upravo pojava nove generacije fudbalera.

Kerim Alajbegović skrenuo je pažnju svojom energijom, tehnikom i hrabrošću. Mladi fudbaler pokazao je da se ne plaši velikih utakmica i da može biti važan dio budućnosti reprezentacije. Ermin Mahmić također je ostavio značajan trag, postigavši dva pogotka na Svjetskom prvenstvu. Njegov učinak pokazao je da reprezentacija dobija nova napadačka rješenja i igrače spremne preuzeti odgovornost.

Važno mjesto imaju i Tarik Muharemović, Amar Dedić, Esmir Bajraktarević i drugi mladi reprezentativci. Njihov kvalitet, iskustvo iz evropskih klubova i prostor za dalji razvoj daju dodatni razlog za optimizam.

Uz njih, iskusniji igrači poput Seada Kolašinca, Nikole Katića, Ermedina Demirovića i drugih predstavljaju važan dio ekipe. Upravo takva kombinacija generacija može biti jedan od temelja dugoročnog uspjeha.

Posebne zasluge za ostvarene rezultate pripadaju selektoru Sergeju Barbarezu. Njegov dolazak na klupu reprezentacije u aprilu 2024. godine označio je početak novog projekta i pokušaj stvaranja drugačije atmosfere u nacionalnom timu u čemu je veoma bitnu ulogu dobio i Emir Spahić, direktor reprezentacije.

Barbarez nije preuzeo gotovu ekipu. Pred njim je bio zadatak da pronađe pravi spoj igrača, pruži priliku mladima, uspostavi jasnu hijerarhiju i vrati povjerenje u reprezentaciju. Kao nekadašnji reprezentativac, dobro poznaje značaj državnog dresa i emocije koje on nosi.

Njegov rad u 2026. godini dobio je najveću potvrdu kroz plasman na Svjetsko prvenstvo i prolazak grupne faze. Posebno se ističe povjerenje koje je ukazao mladim fudbalerima, ali i sposobnost ekipe da u najvažnijim utakmicama ostane smirena i organizovana.

Uspjesi Zmajeva nisu završeni Svjetskim prvenstvom. Reprezentacija je nastavila takmičarske obaveze u Ligi nacija 2026/27, u grupi B4, gdje su joj protivnici bili Poljska, Rumunija i Švedska.

Šest utakmica

U šest utakmica ostvarila je tri pobjede, dva remija i jedan poraz. Najvažniji rezultati bili su uvjerljiva pobjeda protiv Rumunije u gostima od 4:2, remi s Poljskom bez golova i pobjeda nad Poljskom od 1:0. U završnici takmičenja uslijedili su poraz od Švedske 3:2 i pobjeda protiv Rumunije 2:1. Dovoljno za drugo mjesto, baraž za plasman u Ligu nacija i drugi šešir za žrijeb u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.

Kada se podvuče crta, 2026. godina donijela je ono što je bosanskohercegovačkom fudbalu dugo nedostajalo – veliki rezultat, novu energiju i razlog za optimizam. Plasman na Svjetsko prvenstvo, pobjede protiv Velsa i Italije, prolazak grupne faze i nastup u nokaut-fazi predstavljaju dostignuća koja će ostati zapisana u historiji reprezentacije.

Poređenje s 2014. godinom sasvim je prirodno. Tada je Bosna i Hercegovina prvi put izašla na najveću svjetsku fudbalsku scenu. Danas je otišla korak dalje. Zbog toga se 2026. s pravom može smatrati najuspješnijom godinom u historiji reprezentacije kada je riječ o rezultatima na Svjetskom prvenstvu.

Ipak, najveća vrijednost možda nije samo u plasmanu ili osvojenim bodovima. Ona je u osjećaju zajedništva koji reprezentacija ponovo budi, u zastavama na ulicama, punim stadionima, podršci iz dijaspore i činjenici da se o Zmajevima ponovo govori s ponosom.

Bosna i Hercegovina ima razloga biti ponosna na svoje fudbalere, a svi zajedno na najbolje navijače u Evropi, kako to danas mnogi van granica BiH znaju reći. A ako je 2026. godina nešto pokazala, onda je to da ova reprezentacija ima budućnost kojoj se vrijedi radovati.

Nastup na Mundijalu

Ako je plasman na Mundijal bio prvi veliki cilj, nastup na završnom turniru donio je novu dimenziju uspjeha. Bosna i Hercegovina našla se u grupi B, zajedno s Kanadom, Švicarskom i Katarom. Već sam nastup predstavljao je veliki događaj, ali su Zmajevi pokazali da nisu došli samo učestvovati.

U prvoj utakmici protiv domaćina Kanade odigrali su 1:1, osvojivši važan bod. Uslijedio je poraz od Švicarske rezultatom 4:1, koji je zakomplikovao borbu za prolazak dalje. Međutim, u odlučujućem susretu protiv Katara reprezentacija je odgovorila na najbolji mogući način. Pobjedom od 3:1 osvojila je tri boda i osigurala historijski prolazak u nokaut-fazu takmičenja.

To je trenutak koji 2026. godinu izdvaja od svih prethodnih. Na svom prvom Svjetskom prvenstvu, 2014. godine u Brazilu, BiH je završila takmičenje u grupnoj fazi. Dvanaest godina kasnije napravila je iskorak i prvi put zaigrala u eliminacionoj fazi najvećeg fudbalskog takmičenja.

U šesnaestini finala protivnik su bile Sjedinjene Američke Države. Iako su domaćini slavili rezultatom 2:0 i završili bh. nastup, sam plasman među 32 najbolje reprezentacije svijeta ostaje historijski rezultat. Poraz u toj utakmici ne može izbrisati sve ono što je ekipa prethodno ostvarila.

Odlazak najvećeg

Jedna od najvećih vrijednosti reprezentacije u 2026. godini jeste spoj iskustva i mladosti. Na čelu ekipe bio je kapiten Edin Džeko, čovjek koji je godinama predstavljao simbol bosanskohercegovačkog fudbala. Njegovo iskustvo, autoritet i odnos prema reprezentativnom dresu imali su ogromnu vrijednost, posebno u trenucima kada se odlučuju velike utakmice.

Džeko je mnogo više od napadača. On je lider koji mlađim saigračima može prenijeti iskustvo igranja na najvećim evropskim i svjetskim stadionima. Činjenica da je sa 40 godina predvodio reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu dovoljno govori o njegovoj dugovječnosti i značaju za nacionalni tim. Džeko se pred kraj Lige nacija oprostio od dresa reprezentacije BiH, ali će uvijek, na bilo koji način biti dio tima. To niko nema dileme.

(Avaz)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime