Godinama je Velež bio rasadnik talenata, od Bajevića i Sliškovića do Kodre. No, jedno ime je posebno – Muhamed Mujić.
Muhamed Mujić je za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao 32 utakmice. Postigao je 17 golova. Važio je za najboljeg golgetera domaćeg šampionata, a u sezoni 1955/56. stigao je i do titule najboljeg strijelca Jugoslavije. Postigao je 21 gol. Time je postao prvi Bosanac i Hercegovac kojem je to pošlo za nogom.
No, Muhamed se nije zaustavljao na takvim rekordima. Postao je i prvi reprezentativac iz Veleža, ali i prvi jugoslovenski kapiten iz Bosne i Hercegovine. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Mađarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. godine protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu i da zbog nje nije više igrao za reprezentaciju, istina je da nakon toga Mujić sam odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
Mujić je igrao sve do 1968. godine, a pored Veleža nastupao je i za Dinamo, Bordo i Beringen. Karijeru je završio tamo gdje je sve počelo, u svom Mostaru.
Mujić je preminuo 2016. godine, a kao uspomenu na njega Velež je svojoj Omladinskoj školi dodijelio njegovo ime. Na taj način „rođeni“ svojim najmlađim članovima žele usaditi onaj šarm velikana sa kojim je počela epoha uspjeha velikana iz Mostara.
(velikanisport.ba)
