Mirko Šarić, mnogim ljubiteljima svjetskog fudbala i nije previše poznat, ali njegov život i tragičan kraj veoma snažno je odjeknuo u Argentini gdje je rođen i gdje je napravio svoje prve, ali i posljednje fudbalske korake.

Šarić se kao dječak priključio podmlatku San Lorenza, te je kasnije bio prepoznat kao veliki talenat i ubrzo je, te 1996. godine zaigrao za prvi tim argentinskog velikana.

Karijera mu je išla munjevito uzlaznom putanjom, a kruna svega toga je bio poziv za mladu reprezentaciju Argentine za koju je odigrao sedam mečeva i postigao dva gola. Ipak, u decembru 1999. godine, Šarić je zaradio povredu ligamenata lijevog kolena i od tog momenta njegov svijet počinje da se ruši.

Jedini blic radosti doživio je kada mu je djevojka, sa kojom se zabavljao, rekla da je trudna i da će mu roditi dijete. Bio je neizmjerno sretan, pa ni saobraćajna nesreća, propali transfer u Real Madrid i povreda nisu mogli da mu oduzmu osmijeh.

Njegova majka Ivana ipak je željela da se preko DNA testa provjeri da li je dijete njegovo, jer se djevojka, kada Mirko nije bio tu, družila sa nekim drugim momcima i izlazila u provod.

Sumnju je potvrdio i njegov brat Martin, koji je trenutno šef stručnog štaba San Lorenza, kluba gdje je Mirko proveo čitavu svoju, nažalost, kratku karijeru.

– Zabavljali su se skoro godinu dana. Izlazio sam u grad i viđao sam je sa drugim momcima. Pričao sam sa Mirkom o tome, mnogo smo se svađali. Razumio sam da je zaljubljen, ali kao brat sam morao da mu kažem istinu, iako je boljelo. Svakako, on je sumnjao također, jer se vratio iz Japana gdje je igrao za mladu selekciju Argentine, a datumi se nisu poklapali. Kada je “padalo” začeće, on je tada bio u Japanu – rekao je Martin.

Mirko je odradio test zajedno sa bebom i djevojkom i ispostavilo se da dijete nije njegovo.

Uslijedili su meseci ludila i razgovora, kao i totalne depresije.

On je sa svojim roditeljima otišao kod oca od djevojke i izgovorio prvo što mu je bilo u glavi.

– Znate da ja neću prihvatiti to dijete jer nije moje – kazao je Mirko.

Sa druge strane je dobio totalno neočekivan odgovor.

– Znaš, Mirko, mora da si pogriješio negdje – bio je kratak otac.

Nakon toga, otišli su kući i nikada više nisu imali kontakt sa tom djevojkom ili sa njenom porodicom.

Nije prešao preko toga mladi fudbaler. Iako su svi mislili da hoće. Jedne noći su ga zatekli u sobi gdje nije davao znake života. Presudio je sebi tako što se objesio.

Nisu pomagali ni savjeti, ni ljubav porodice, a ni razgovor sa glavnim trenerom San Lorenza, legendarnim Oscarom Ruggerijem koji mu je preporučio psihijatra.

Ugašen je jedan mladi život i potencijalna velika karijera. Kobni 4. april 2000. godine zapamćen je u San Lorenzu kao dan gdje je zbog tuge jedan golgeter prestao da daje golove i da se raduje životu.

(telegraf.rs)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here