4endurance-energetski-gelovi

Velež je ponovo u modi. Nakon 33 godine mostarski tim igrat će evropske utakmice. Posljednji put su na međunarodnoj sceni igrali protiv Heartsa. A sezonu ranije odmjerili su snage sa ekipom Borussije iz Dortmunda u okviru 2.kola tadašnjeg Kupa UEFA. Ovo je priča o neponovljivom uspjehu koji stariji navijači Veleža još pamte i uvijek ih iznova uznemiri. Domaći su bili u igri do 88. minute, ali je to sve nestalo nakon pogotka Milla.

Bio je prohladni i vjetroviti 4. novembar 1987. godine. „Rođeni“ su u revanšu trebali nadoknaditi zaostatak od 2:0 iz prvog meča. Na tribinima stadiona pod Bijelim brijegom okupilo se oko 30.000 gledalaca u nadi da će Mostarci eliminisati Nijemce.

Sve u crvenom. To grad na Neretvi do tada nije doživio. Dvije ili tri minute prije izvođenja početnog udarca, na atletskoj stazi, ispred zapadne tribine Veležovu himnu otpjevao je Željko Samardžić. Iz hiljade grla čulo se:

„Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja. Crveni, crveni, Velež živi u meni“.

Za „Rođene“ su tada igrali: Petranović, Hadžiabdić, Šišić, Prskalo, Đurasović, Barbarić, Kajtaz, Kalajdžić, (Kodro od 46.minute), Jurić,Gudelj i Tuce.

Dres Borusije nosili su: De Beer, Kleppinger, Kutowski, Pagelsdorf, Storek, Mc Leod, Helmer, Simmes, Dickel, Lusch i Mill. 

Domaći su odmah krenuli agresivno ka golu gostiju. Prvu ozbiljniju priliku propustio je Gudelj u 10. minuti. Naime, njegov udarac izblokirao je Storek. Izvještači su zabilježili da prvih 15 minuta gosti iz Njemačke nisu izlazili iz svog šesnasterca. U 18. minuti erupcija oduševljenja na tribinama. Jedanaesterac za Velež, nakon prekršaja nad Gudeljom.

Smir Tuce izveo je kazneni udarac, ali je De Beer odbranio šut kapitena Mostaraca. Međutim, ovaj promašaj kao da je dao krila crvenima, Velež je krenuo još snažnije i silovitije. U 21. minuti Gudelj se odlično snalazi u šesnestercu, ali njegov udarac zaustavlja stativa. Ipak, napadači „Rođenih“ nisu imali ideju kako da probiju bedem Borusije u prvih 45 minuta. Prvi dio završio je nepopopularno 0-0.

U nastavku šansu je umjesto Kalajdžića dobio Meho Kodro, tada mladi napadač. On je uspio postići pogodak u 65. minuti. Nakon izvanredne reakcije  matirao je golmana Borusije. Velika radost na tribinama. Velika očekivanja, velika nada, a istovremeno i strah.

Isti igrač imao je odličnu priliku u 79.minuti, ali je njegov udarac završio pored stative. U 84. i 85. minuti izuzetno dobre šanse nisu iskoristili Jurić i Prskalo. Sve je bilo manje nade za eventualne produžetke.

Potom Mill pogađa za 1:1 u 88. minuti  i otklanja sve sumnje ko će u treće kolo takmičenja koje je po rejtingu drugo u na Starom kontinentu. Potpuni muk na prepunom stadionu.

Međutim, Velež je na kraju došao do pirove pobjede. Naime, strijelac  u 89. minuti bio je Jurić, ali nedovoljno za prolaz dalje. „Rođeni“ su ostali u čekaonici.

Uzdasi i utješne riječi na tribinama: „Igraš  za to da bi se o tome pričalo, da netko to doživi i da se ne zaboravi. Ovu utakmicu teško ćemo zaboraviti“.

Dan nakon dvoboja sa Borusijom Tuce je ispalio:“ Moj promašaj sa bijele tačke sve nas je sasjekao. Tek sada se vidi šta bi nam značilo da smo postigli gol u Dortmundu“.

Šef stručnog štaba Enver Marić bio je razočaran konačnim ishodom.

„U drugom poluvremenu igrali smo dobro, čak sa petoricom u napadu, ali kakve koristi. Igračima nemam šta zamjeriti. Dali su sve od sebe, ali nismo imali sreće“, rekao je nekadašnji čuvar mreže Mostaraca.

Pod Bijelim brijegom padali su i najkvalitetniji timovi tadašnje jugoslovenske lige. Upravo su ove godine bili jesenji prvaci bivše države.

Ovo je bila priča o klubu koji se uvijek volio i poštovao, o nezaboravnom promašaju Semira Tucea i neponovljivom uspjehu koji stariji navijači Veleža još pamte i uvijek ih iznova uznemiri.

(life.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here