Da li se još sjećate kada smo 1996. godine bili u Italiji domačini Hrvatskoj reprezentaciji, jer tad još nismo mogli igrati u Bosni i Hercegovini?

Nažalost naša reprezentacija je tad poražena 1:4 a legendarni kapiten naše reprezentacije Vlatko Glavaš u svojoj knjigi “Kapiten jednog teškog vremena” otkrio je da mu nisu dali igrati tu utakmicu iz njemu ne poznatih razloga.

“Otišao sam iz Dusseldorfa na tu utakmicu i imao sam osječaj da sam na tom meču trebao biti i kapiten. Na press konferenciji bio sam sa Muzurovićem, a Zvonimir Boban sa Ćirom Blaževićem. Ćiro je mene spasio linča hrvatskih medija, koji su mi davali brojne nazive, kao što je izdajica… Dobio sam hiljade prijetećih pisama, skidali su me sa aviona, a selektor Muzurović je na toj press konferenciji rekao da mu je žao što Vlatko ne može igrati jer je došao povrijeđen. Rekao sam selektoru da mogu igrati, ali njegova odluka me vratila nazad. Otišao sam u sobu, zvao djecu, ženu, roditelje, misleći da se nešto nije desilo. Nisam bio ni u protokolu, kiša je padala i sjedio sam na tribinama. Iz Bolonje sam odletio za Dusseldorf i žena me pitala zbog čega nisam igrao. Znao sam razlog i shvatio da su se tu odigrale mnoge stvari, koje s nogometom nemaju veze. Prvo sam pomislio na prijetnje u Bugojnu, jer su se roditelji tada vratili, ali otac je rekao da je sve uredu i ta fama oko te utakmice mi nije jasna ni danas. Jednom prilikom sam kasnije pričao sa Muzurovićem i Pušinom i rekli su da su to morali uraditi. Želeći da spriječe eventualne probleme, ali ja sam bio željan igranja i ja bih igrao” , napisao je Vlatko Glavaš.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here