Šef stručnog štaba Borca Marko Maksimović nekada je zajedno sa Marinkom Mačkićem vodio bitke na terenu, a sada su obojica na novom zadatku.
Nakon što su završili uspješne igračke karijere okrenuli su se trenerskim. Maksimović je odmah na startu pokazao da je pred njim svijetla budućnost, jer je Crveno-plavima donio šampionsku titulu poslije deset godina pauze, dok Mačkić, koji je u karijeri igrao i za Sarajevo, radi u Ljubljani. Kada je čuo da se Banjalučani spremaju na Bledu došao je da posjeti prijatelja, ali i ostale ljude iz kluba čiji je dres nosio od 2003. do 2005. godine.
– Marka poznajem dugo vremena, zajedno smo igrali i polagali za trenerske licence, tako da je bilo emotivno kada smo se sreli. Čestitao sam mu na šampionskoj tituli i poželio sreću u novoj sezoni, punoj izazova. Pratio sam skoro sve utakmice minulog prvenstva, pa mogu ocijeniti da se od Markovog dolaska vide promjene. Rad je isplivao na površinu. Svaki trener želi da prenese dio svoje ličnosti na ekipu, a ukoliko uspije u tome napravio je ogroman posao. Marko je kao igrač uvijek želio pobjedu i tako sada funkcioniše njegova ekipa. Hemija u timu je dobra i vjerujem da će i iduće sezona biti uspješna, rekao je Mačkić za Glas Srpske.
Nastupi za Borac nekadašnjem lijevom beku koji vodi porijeklo iz Novog Grada ostali su u dobrom sjećanju iako je tada bio na počeku karijere. Do Banjaluke je stigao zaobilaznim putem, jer je prije toga nastupao za Mladost iz Lučana i Vojvodinu.
– Borac i Banjaluku dobro pamtim po saigračima i prijateljima tako da su mi to jedna od najljepših sjećanja. Fudbal spaja ljude, poznanstva ostaju za cijeli život. Mi Krajišnici smo vezani za Borac i kada igraš za neki drugi klub san ti je da jednog dana obučeš Borčev dres. Eto, ja sam svoj ispunio, naglasio je Mačkić.
Okončanjem igračke karijere skrasio se u Ljubljani. Prvo je u Slovanu radio sa omladinskim kategorijama, dok je odnedavno prekomandovan da vodi seniore.
– Sa klincima se više uživa, a sa starijima je veći profesionalizam. Slovan je više škola fudbala. Ima mnogo djece koja treniraju i predstavljaju ogromnu bazu fudbala u Sloveniji jer je iz naše škole poteklo najviše reprezentativaca. Postoji i prva ekipa, ali je suština rada upravo škola, zaključio je Mačkić.
(sport1.oslobodjenje.ba)