trgovina-bosanskih-proizvoda-meri

I na posljednjem spisku selektora bh. reprezentacije Ivayla Peteva našlo se ime Adija Nalića.

Mladi fudbaler koji igra za Malmo pokazao je izuzetne trkačke i tehničke sposobnosti. Jedan je od onih koji je ekspresno “kupio” Ivayla Peteva, u toj mjeri da ga je ovaj čak i javno pohvalio, a za one koji prate duže njegov razvoj to i nije iznenađujuće. Samo ove sezone je u pet navrata biran u najbolji tim kola.

Sjajne partije bile su, naravno, povod za intervju. Interesovalo nas je na početku koliko je zadovoljan on sam.

– Uvijek može bolje i uvijek se trudim da podižem nivo igre na viši nivo. U tome uspijevam za sada. Imam dobar kontinuitet u švedskom prvenstvu i u Ligi prvaka. Uglavnom su moje ambicije vezane za klupski uspjeh, volio bih da Malmo ponovo osvoji prvenstvo i da se plasiramo u grupnu fazu Lige prvaka, a na ličnom planu cilj mi je, naravno, napredovati kako bih ostvario transfer u bolju ligu, priča Adi Nalić za Reprezentacija.ba portal. 

Hamburger SV, Schalke…, samo su neki od klubova s kojima ste se povezivali. Koliko ima istine u tim špekulacijama?

– To će vam najbolje reći sportski direktor Daniel Andersson ukoliko mu postavite to pitanje. Ja samo mogu potvrditi da je u klub došlo interesovanje za mene sa više strana. Iz Bundeslige također, a neka su još vrlo aktivna.

Dobro, a lično gdje biste najviše voljeli nastaviti karijeru? Koja zemlja najviše čeži vašem stilu?

– Mislim da sam tip igrača kojem odgovaraju različiti stilovi. Fizički sam dosta jak, a opisuju me kao tehničara, kreativca i taktički pouzdanog. Imam zapažene radne navike na terenu, mnogo trčim, iako sam više napadač nego vezni. Za sebe mogu reći da sam timski nastrojen iako imam veliki individualni efekat kada se sve sabere statistički. Mislim da niti jedan igrač ne može sam igrati bez tima, pa tako ni ja. U dobrom timu svi su pojedinci dobri.

Pokazali ste se u veoma dobrom svjetlu na početku reprezentativne karijere. Hvalio vas je i selektor Petev.

– Zahvalan sam ako je tako. Svi su me prihvatili kao porodica, a selektor Petev ima odličan kontakt sa svim igračima i mogu reći da sam rijetko doživio da neko gleda igrače kao svoju djecu, kao što Petev radi. Zahvalan sam na povjerenju koje mi je dao već u prvim treninzima i utakmicama i nadam se da ću to opravdati na najbolji mogući način.

Kao dijete ste na društvene mreže objavljivali fotografije sa Edinom Džekom i drugim bh. zvijezdama. Danas ste saigrači…

– Na prvom okupljanju nije bilo Edina Džeke i Miralema Pjanića, a iskreno sanjao sam o tome da izađem na isti teren sa njima kao saigrač. Nadam se da ću imati tu sreću u narednim utakmicama.  Da, interesantne su te fotografije koje su nastale kada sam imao 10-11 godina. Danas se to može posmatrati kao moj neki san koji se ostvaruje.

Časno prezime koje nosite je li prednost ili ‘teret’?

– Moj djed Mesud Nalić je za sada nedokučiv sa karijerom koju je imao kao igrač i kao trener, brojem nastupa za njegov klub, kao i za reprezentaciju. Tata Zlatan je imao dobru fudbalsku karijeru i jako je uspješan kao trener. Evropski je prvak u fudbalu. Na meni je da probam odgovoriti na taj izazov na najbolji način i siguran sam da bi obojica bili presretni ukoliko bi ih nadmašio. Jako sam ponosan na moju porodicu i prezime koje nosim. Poslovno gledajući, ovo prezime je teren zbog predrasuda, ali ja sam više ponosan nego opterećen time.

Koliko je otac Zlatan uključen u karijeru?

– Uključen je u sve. Imam normalnog oca sa normalnim ambicijama, a mentorstvo jednog od najboljih mi je najveća pomoć. Mi smo porodica u kojoj smo svi bliski jedni drugima, kroz sve se borimo zajedno. Osim roditeljske pažnje, imam profesionalnu pomoć od oca i to mi je najveći luksuz.

Kako biste sebe opisali? Interesuje li vas nešto mimo fudbala, šta radite u slobodno vrijeme?

– Mislim da sam sebe već opisao malo u ovom razgovoru, a slobodnog vremena nemam skoro nikako. Kada već ugrabim nešto, onda obično odem na kafu sa saigračima.

Kao dijete ste bili u velikom Milanu. Možete li se prisjetiti tog perioda?

– Uh, to je jedno vrijedno iskustvo i lijepa uspomena. Bio sam baš mali, roditelji su procijenili da nisam spreman potpisati ugovor i ostati bez njih tamo. Iako je tada bilo teško vratiti se iz tako velikog i organizovanog kluba, ispostavilo se da je to bila dobra odluka za moj razvoj i lično sazrijevanje. Mogao sam također kao dijete biti i u Barceloni, Stuttgartu, Fiorentini, ali ista je to priča kao i za Milan. Inače, za to vrijeme u Milanu. šutirao sam penale i slobodnjake ‘u pice’ sa legendama poput Brocchija i Inzaghija koji su tada bili treneri u omladinskom pogonu.

Danas su neki igrači zvijezde. Zar ne?

– U to vrijeme sa mnom su bili Locatelli, Donnarumma… Nažalost, ima i onih koji nisu uspjeli i koji se više uopšte ne bave fudbalom. Nije baš garancija uspjeha biti u velikom klubu. Braća Modić su tada bili dosta uspješni igrači Milanove akademije, prisjetio se na kraju razgovora Adi Nalić.

(Reprezentacija.ba

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here