Vedad Ibišević će ostati zlatnim slovima upisan u historiju nogometne reprezentacije BiH.
Rat kuca na vrata
Jutro je 1992. godine, mladog sedmogodišnjeg Vedada Ibiševića panično budi njegova majka Mirsada. Vojnici dolaze i Mirsada mora sakriti svoju djecu ukoliko želi da ostanu živa. Za tu priliku su ona i njen muž Šaban iskopali rupu u dvorištu u blizini kuće u malom bosanskom gradiću Vlasenici.
Mirsada je ostavila svoje dvoje djece, Vedada i njegovu malu sestru sakrivene u rupi i otišla jer se morala javiti na posao.
Vojnici su zaista došli i “prevrnuli” kuću, ali nisu bili svjesni da samo par metara dalje u na brzinu napravljenom skloništu čuči mali dječak sa svojom uspavanom sestrom.
Kako nisu mogli nikoga pronaći u kući vojnici su otišli, a Mirsada i Šaban su se ubrzo vratili. Vremena za čekanje nije bilo, porodica se morala spasiti. Sve potrepštine su spakovali u dvije torbe i pobjegli ka sigurnosti, ostavljajući iza sebe kuću i sve ono što su kroz život izgradili.
Ovo su bili tek počeci rata u Bosni i Hercegovini, sukoba koji je u periodu od 1992.-1995. godine odnio više od 100000 ljudskih života. Vedad je sa porodicom izbjegao u Tuzlu na slobodnu teritoriju Bošnjaka. Ibiševići su, zajedno sa još pet izbjegličkih porodica, živjeli u jednoj kući i tu su ostali do kraja rata, a u Tuzli do kraja 90-ih.
Nije zabranjeno sanjati
Vedad je oduvijek bio fantastičan nogometaš, a sada mu je to postala strast i bijeg od sumorne svakodnevnice i užasa rata. Na terenu je mogao pobjeći od onoga što se dešavalo njegovom narodu i njemu samom. Pod vodstvom Nevzeta Hasanbašića, bivšeg poluprofesionalca koji je imao nadimak “Šef”, Vedo je uplovio u svijet profesionalnog fudbala.
Sa 16-godina već je imao velike ambicije i snove, a uskoro je pozvan i u mladu reprezentaciju BiH, ali ovo je bio tek početak puta za Ibiševića.
Kako nije bilo posla i stalnih primanja u Tuzli, porodica je odlučila da se preseli u Švicarsku, a nedugo zatim i u SAD. Taj put od 7500 km doveo je Vedu u St. Louis, grad u kojem živi velika zajednica Bošnjaka izbjeglica.
Gdje god da su Ibiševići selili, Vedad je nastavljao da igra. U SAD je stigao, a da nije poznavao niti riječ engleskoj jezika. Ipak, samo dvije godine kasnije završio je srednju školu i dobio stipendiju na prestižnom Saint Louis Univerzitetu.
Sudbonosni susret
Nakon odličnih nekoliko sezona u St. Louisu i Chicagu u kojima je zabio 39 pogodaka u 46 mečeva, Ibišević je napokon dobio svoju šansu. Talentiranog Ibiševića zapazio je njegov zemljak, legenda bh. fudbala Vahid Halilhodžić. Popularni Vaha je u to vrijeme bio trener francuskog giganta Paris Saint-Germaina, sa kojim je bio na turneji po Americi.
Halilhodžić je bio impresioniran talentom mladog Vedada, ponudio mu prvi profesionalni ugovor i doveo ga u franusku prijestolnicu pred početak sezone 2004/05.
Problemi u Parizu
Nažalost, stvari se nisu dobro razvijale po Ibiševića u PSG-u. Vedad, koji je proslavio 20. rođendan dan prije početka sezone jednostavno tada nije bio spreman da igra na tom nivou. U svom tek četvrtom nastupu u Ligue 1, Ibišević je zamijenio čuvenog Pauletu i nakon samo pet minuta igre dobio crveni karton.
To je ujedno bio i njegov posljednji nastup za PSG, jer se klub odlučio da ga u januaru te godine pošalje na pozajmicu u Dijon koji je igrao u drugom razredu francuskog fudbala.
Dolazak u Bundesligu
U drugoj ligi situacija se popravila, 10 pogodaka u 34 utakmice su bili odlična preporuka da Ibišević pređe u Bundesligu, ligu koja će od njega napraviti zvijezdu.
Vedo je iz PSG-a stigao u Alemanniju Aachen. No, iako je za svoj novi tim zabio šest pogodaka i upisao jednu asistenciju, nije mogao spriječiti da popularne “Zlatice” ispadnu u niži rang takmičenja te 2006/07 sezone.
Prvi nastup za reprezentaciju BiH
Sada, sa svoje 23 godine, Ibišević se nalazio na prekretnici karijere. Netom prije ispadanja Alemannie iz Bundeslige, 24. marta 2007. godine Ibišević je upisao i prvi nastup za nacionalni tim Bosne i Hercegovine. Tadašnji selektor Fuad Muzurović uvrstio je Ibiševića u prvi tim i Vedo je odigrao svih 90. minuta u pobjedi protiv Norveške rezultatom 2:1 u kvalifikacijama za Euro 2008. godine.
Na radaru Hoffenheima
Odlični nastupi u Bundesligi i status novog reprezentativca BiH omogućili su Vedi da dospije na radar Ralfa Rangnicka. Nijemac je tek proveo jednu sezonu na klupi izuzetno ambicioznog Hoffenheima, kluba koji je imao astronomski uspon u vrlo kratkom vremenu. Hoffenheim je tavorio u osmom razredu njemačkog nogometa u 90-im, da bi dolaskom i ulaganjima lokalnog milijardera Dietmara Hoppa “proletio” kroz niže divizije.
Ragnick je upravo izborio promociju u “Cvajtu” sa Hoffenheimom i već je kao cilj postavio ulazak u Bundesligu. Popularni “Profesor” je u Ibiševiću vidio napadača koji će mu pomoći da to ostvari i potpisao ga je u ljeto 2007. godine. Vedo je imao poprilično tihu prvu sezonu, samo pet pogodaka i dvije asistencije, ali Hoffenheim je izborio svoju historijsku promociju u Bundesligu i klub je bio spreman da iznenadi sve i uzdrma temelje njemačkog nogometa.
Polusezona za pamćenje
U svojoj prvoj sezoni u Bundesligi Hoffenheim je bio apsolutna senzacija, polusezonu su završili na prvoj poziciji i osigurali naslov jesenjeg prvaka. Ibišević je bio ključan za ovaj uspjeh Hoffenheima, postigao je nevjerovatnih 18 pogodaka i uz to dodao još sedam asistencija u samo 17 odigranih mečeva.
Nažalost, tokom zimske pauze Vedo je doživio povredu ligamenata i za njega je sezona bila završena. Bez Ibiševića, Hoffenheim je izgubio oštrinu u napadu, zaredali su 12 mečeva bez pobjede i sa čelne pozicije pali na sedmo mjesto te se čak nisu plasirali ni u europska takmičenja. Šta bi bilo, da se ta povreda nije desila je pitanje koje muči navijače Hoffenheima do dana današnjeg.
Ibišević je tada pokazao da ima potencijala da postane vrhunski napadač i da krene stopama svog legendarnog zemljaka Sergeja Barbareza, prvog bh. igrača koji je postao najbolji strijelac Bundeslige.
Povratak nakon povrede
Nakon povratka na teren u sezoni 2009/10, Ibišević je odigrao solidno, zabio je 12 pogodaka i upisao šest asistencija. Ostat će upamćen njegov hat-trick za samo 21 minutu protiv svog budućeg kluba Herthe iz Berlina.
U Hoffenheimu je Ibišević proveo još sezonu i po, nakon čega se pridružio trostrukim osvajačima Bundeslige VfB Stuttgartu u januaru 2012. godine. “Švabe” su imale turbulentnu sezonu, ali zahvaljujući Ibiševiću i njegovih osam pogodaka u 15 mečeva, nekako su se “dočepali” šeste pozicije koja je vodila u Europa ligu.
Svoju najuspješniju sezonu u Stuttgartu Vedo je igrao 2012/13. U Bundesligi je zabio 15 pogodaka u 30 mečeva, tome je dodao i pet golova u Europa ligi u još četiri u DFB Kupu. Stuttgart je te godine poražen u odličnom finalu sa 3-2 od bavarskog giganta Bayerna.
Ipak, Ibišević se ubrzo oporavio od tog razočarenja i u septembru te godine potopio svoj bivši klub Hoffenheim fantastičnim hat-trickom.
Heroj nacije
A onda je stigao jedan od najvećih momenata u njegovoj karijeri i njegovom životu. Tog oktobra 2013. godine Bosna i Hercegovina je igrala najvažniji meč u svojoj historiji. Popularni “Zmajevi” su u Kaunasu u Litvaniji tražili pobjedu i prvi, historijski plasman na jedno veliko takmičenje, Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
Reprezentacija BiH je ovu utakmicu igrala pod velikim pritiskom i teretom očekivanja navijača da se napokon razbije to prokletstvo neigranja na velikim takmičenjima. Nekoliko puta prije ovog meča Zmajevi su pali u baražu ili u grupi na zadnjoj stepenici prije plasmana i rasla je bojazan da će se slično desiti i protiv Litvanije.
Ipak, u izuzetno nervoznoj utakmici, Vedad Ibišević je u 68. minuti meča pogodio za historijski plasman reprezentacije BiH na SP u Brazilu i tako postao heroj nacije.
Bilo je to fantastično vrijeme, a o nevjerovatnom dočeku Zmajeva pri povratku u Bosnu i Hercegovinu pisali su tada svi svjetski mediji.
Nastup na SP i još jedan historijski pogodak
Skočimo sada do SP u Brazilu gdje se BiH našla u grupi sa budućim finalistom Argentinom, izuzetno neugodnom Nigerijom i reprezentacijom Irana.
Prvi meč su Zmajevi igrali na kultnoj Marakani protiv strašne Argentine predvođene možda i najboljim igračem svih vremena Leom Messijem. I pored fantastičnog otpora, autogol Seada Kolašinca i magija Messija donijeli su prednost od 2:0 Gauchosima.
Ipak, sudbina je htjela da Vedad Ibišević bude čovjek historijskih golova za BiH. Vedo je u igru ušao sa klupe u 69. minuti, a samo 16. minuta kasnije u 85. minuti meča postigao je prvi historijski gol za reprezentaciju BiH na velikim takmičenjima.
Hertha Berlin i neki novi rekordi
Pođimo sada do sezone 2014/15 kada je Ibišević stigao u redove Herthe iz Berlina, prvo na posudbu, a onda i permanentno 2016. godine. Ubrzo ga je trener Pal Dardai promovisao u kapitena, a Vedo se odužio zabivši šest pogodaka i upisavši tri asistencije u prvih osam mečeva sezone. No ta godina je bila ispunjena brojnim ozljedama, pa Vedo opet nije mogao pokazati svoj puni potencijal.
U sezoni 2016/17 Ibišević je postavio još nekoliko personalnih rekorda. Protiv Hamburga u 6. kolu, samo nekoliko sati nakon što mu je supruga Zerina rodila kćerku, Vedo je postigao dva pogotka i to je bio 20. put u Bundesligaškoj karijeri da je bio dvostruki strijelac na jednom meču. Ovim golovima je prestigao i Sergeja Barbareza te postao najbolji strijelac iz BiH u Bundesligi.
Ubrzo je, sa nova dva gola protiv Maniza, Ibišević stigao do 100 postignutih golova u Bundesligi, a u 23. kolu te sezone je proslavio i svoj 250. nastup u najjačem razredu njemačkog nogometa.
“Odlučio sam da se oprostim od reprezentacije”
Te 2017. godine Vedad Ibišević se oprostio i od najdražeg dresa. U emotivnom obraćanju medijima Ibišević je objasnio svoje razloge.
“Odlučio sam da ako se ne plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Rusiji da ću se oprostiti od reprezentativnog dresa. U ovom periodu, od zadnje utakmice do danas, puno sam razmišljao i donio odluku da se povučem. Drago mi je što sam nosio deset godina dres reprezentacije. Bilo je lijepih i ružnih trenutaka, ali je bilo puno više lijepih. Mislim da sam u godinama kojima je to najbolje rješenje. Bit ću najveći navijač ove reprezentacije i želim puno sreće Bosni i Hercegovini”, kazao je Ibišević.
Neslavna epizoda u Schalkeu
U Herthi se Ibišević zadržao do 2020. godine, za ovog Bundesligaša je u 138 nastupa zabio 45 pogodaka i ostat će upamćen kao jedan od najboljih igrača kluba.
Ibišević je 3. septembra 2020. godine stigao u Schalke kao veliko pojačanje, a o njegovom potezu je pričao kompletan nogometni svijet.
Naime, Ibišević je, svjestan katastrofalne finsncijske situacije u Schalkeu, odlučio da igra besplatno. Sva svoja primanja od bonusa darovao je u humanitarne svrhe. Jedinstven potez u današnjem kapitalističkom društvu u kojem se nogometaši takmiče po broju zarađenih miliona i kupljenih luksuznih automobila.
Ipak, neslavno se završila njegova karijera u Schalkeu. Nakon samo četiri odigrana meča za ovaj klub, Ibišević se na jenom treningu sukobio sa pomoćnim trenerom Naldom te je Schalke odlučio da raskine ugovor sa njim. Nekoliko mjeseci kasnije u Schalkeu su shvatili svoju grešku pa su pozvali Ibiševića da im se ponovo pridruži. No, ponosan kakav je uvijek i bio, Ibišević je glatko odbio tu ponudu.
Nogometaš Vedad Ibišević i čovjek Vedo
Bez obzira na sve poteškoće koje su ga zadesile u životu, Ibišević je pokazao da je najvažnije ne odustati. Onaj koji želi uspjeti, mora se dići nakon svakog pada i nastaviti da radi ka cilju. Ibišević je svojim primjerom pokazao svim bosanskim dječacima koji maštaju o svjetlima najveće nogometne pozornice da je moguće da jedan dječak iz malog gradića u istočnoj Bosni postane velika zvijezda.
Pokazao je “Plavooki bombarder” i kako se bori za dres svoje zemlje i da tu nema kalkulisanja niti suzdržavanja. Vedo je davao sve od sebe u svakom meču za reprezentaciju BiH, a kada više nije mogao biti na vrhunskom nivou u dresu Zmajeva učinio je ono najteže, priznao je to i prepustio svoje mjesto mlađim. Njegove humanitarne akcije i pomoć potrebitim u našoj državi često prođu neopaženo jer Vedad ne želi da se promoviše u medijima, on želi da iskreno pomogne.
U svojoj karijeri Vedo je zabio ukupno 159 pogodaka, 131 za klubove u kojima je igrao i 28 za reprezentaciju BiH. Ostat će upamćen kao legendarni reprezentativac među navijačima BiH, čovjek koji nas je odveo u Brazil. No, važnija od golova i uspjeha na terenu je poruka koju je Vedo slao tokom karijere. Važniji od nogometaša Vedada Ibiševića je Vedo čovjek, insan uvijek spreman da pomogne i da se bori za ono što je ispravno. I to mu niko ne može oduzeti!
