Od malih nogu vidjelo se da odskače svojom kvalitetom. Lako je prolazio igrače, imao dobar udarac i postavljao se zrelije na terenu. Volio je igru, nadmetanje i pobjede. Plakao kod poraza i nepravde. Osmjeh je značio pobjedu, suza poraz. Korak-dva ispred svoje generacije. O njemu se pričalo, osvajao je nagrade, igrao za starije. Noge su malo narasle i polako se preselio u veći klub. Tamo je već bilo više sličnih kao on pa se odlučio još jače stisnuti na treningu. Trening je značio boriti se za svoju poziciju. Prilika za trening je bila moguća samo 365 dana u godini. To je značilo da je gotovo svaki dan bio borba za mjesto u početnih 11. Izborio se. Igrao dobro, ponekad odlično, tu i tamo slabije.
” Hej, u ovoj ligi i ekipi nisam više toliko dominantan. Moram se još više potruditi “
I trudio se…
Noge su u pubertetu naglo narasle zajedno s mišićima pa je razlika između njega i vršnjaka sada bila veća. Mogućnosti koje je dobio ubrzanim rastom i razvojem osigurali su mu nedodirljivo mjesto u momčadi, interes velikih klubova i samopouzdanje. Odjednom stvari su se malo preokrenule i više nije bilo potrebno boriti se za nešto što već ima. Igrati u prvih 11 postalo je normalno. Na treningu je mogao osvojiti duel s 60-80% snage, brzine i motiva. Drugi manji igrači koji su također imali neku kvalitetu jednostavno su izgledali smiješno dok su davali maksimum od sebe i svejedno gubili duele. Nije bilo potrebe za borbom. Onih 365 prilika za trening, za borbu, za dokazivanje izgubilo je vrijednost.
Kroz dvije,tri ili četiri godine našao se u istoj ekipi s onima koje je nekada prolazio kao djecu. Samo sada više nisu bili mali, a ni slabiji. Bili su slično razvijeni. Modus operandi od 60-80% uloga na treningu postalo je teško breme dok je za konkurenciju 100% uloga godinama bio imperativ samo da bi se nekako nosili s razvijenijima od sebe. Takvim visokim angažmanom su i nastavili. Bilo im je to jedino logično i prirodno.
Tada je shvatio:
” Nisam bio talentiran, bio sam akceleriran/napredan. Oni godinama rade jako, trude se i bore. I sada su pored mene. Spremni, odlučni, gladni “.
Pravila koja morate slijediti da biste propali:
– Kada Vam ide, zaboravite kako ste došli do toga
– Vjerujte da ste Bogom dani i da ste bolji od drugih. Da imate ono nešto. Da ste posebni…odabrani
– Budite opušteni i zadovoljni kada date 60-80% na timskom treningu
– Ne trenirajte dodatno
– Pazite na prehranu kad Vam se da
– Psiholog je za one koji su ludi. Nemate od njih ništa za čuti što već sami ne znate
– Trenirajte dodatno (ako baš morate trenirati) samo ono što želite, ne treba nužno i ono što trebate
– Budite ponosni na svoje uspjehe, a za neuspjehe kriv je sudac, teren, publika, lopta, trener i suigrači. Dan, noć, godišnje doba, država, cura, sunce, kiša, oblaci, vjetar i Vaši roditelji
– Kada ne igrate u prvih 11 to je vjerovatno zato što Vas trener ne voli ili konkurencija plaća da igra
Popis je dug. I kreativan. Ono što je bitno jest shvatiti i njegovati od malih nogu pa do onih velikih -> ljubav prema razvijanju. Svjesnost mogućnosti za rast u svakom danu. Zamke su postavljene svugdje oko nas. Ego u uspjehu, ljutnja i ne prihvaćanje odgovornosti u porazu. Također propuštanje prilike za učenje iz uspjeha i poraza. Okolina koja nas hrani hvalospjevima uz kačenje etikete “talentiran” oko vrata. Zamki je mnogo. Popis je dug i kreativan. Rješenje je :
– Stajati s dvije noge čvrsto na zemlji
– Vidjeti i koristiti prostor za napredak tako da djelujemo umjesto da promatramo
– Fokusirati se na osobu koja je jedina u našoj kontroli. Na sebe
Zapamtite :
” Tamo negdje je netko tko radi na svojim snovima. Kada se nađete u istoj ekipi on će tada biti spremniji, odlučniji i gladniji, Osim ako se dignete s dupeta,spustite mobitel i uložite u svoj rast i razvoj SADA”.
(talentcentar.com)
