Trener Fudbalskog kluba Ljubić Prnjavor, Darko Maletić, gostovao je u osmom izadnju podkasta “Indirekt” gdje je govorio o počecima trenerskog puta, bogatoj fudbalskoj karijeri i mnogim drugim zanimljivim temama.

Darko Maletić je trenutno na klupi prnjavorskog Ljubića, kluba koji se trenutno takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske.

Kvalitet sigurno postoji. Po meni ova liga treba da bude razvojna liga. Da igraju mlađi momci sezonu dvije i budu spremni za neki veći nivo. Možda je sad mali problem što deset-petnaest igrača u Prvoj ligi najboljih imaju preko 30 godina. Dobro, ne može sve preko noći. Sad je 16 klubova, pa ćemo vidjeti za dvije-tri godine u kom smjeru treba ići” – rekao je Maletić na početku razgovora o Prvoj ligi, a potom prokomentarisao omladinske selekcije fudbala u Republici Srpskoj:

Struka je takođe jedan od problema. Sa djecom bi trebalo raditi ljudi koji su najviše edukovani. Ljudi su primorani da uz taj posao imaju i drugi zbog finansija. Onda nisu posvećeni maksimum. Sve se to vrti u krug. Ovdje ne znam koliko klubova može dati platu treneru da ne mora ništa drugo da radi. Što se tiče mene, upisao sam PRO licencu. Pozitivna stvar je što sam u toku školovanja mogu trenirati klub koji zahtjeva pro licencu

Mladi stručnjak svoju trenersku karijeru počeo je u Borcu kao pomoćnik Branislavu Kruniću, a potom “pekao zanat” u Laktašu, te stigao do Ljubića.

Dosta sam učio sa gospodinom Krunićem kao pomoćnik. Idem stepenicu po stepenicu i mislim da je to pravi put kojim treba da idem. Mislim da je bilo vrijeme da krenem sam da radim. Od Laktaša i evo sad Prva liga Republike Srpske. Nadam se da ću tu još stvari da naučim. Pokušaću da odem što mogu dalje. Trenutno sam fokusiran ovdje što se tiče svega. Vidjećemo šta donosi budućnost. Manji broj trenera se traži u odnosu na igrače. Neću se predavati, probaću maksimalno da izvučem i ostavim neki trag“- kazao je Maletić.

O tome koji sport trenirati kao dijete, nekadašnji fudbaler Borca nije imao dilemu:

Ja kad sam počinjao tad je fudbal bio u ekspanziji. Borac je osvojio Kup i bilo je još nekih uspjeha. Otac me je vodio samo na fudbal. Nije bilo interneta, samo ljubav prema fudbalu. Borac je bio u svom najboljem istorijskom momentu. Kad se pojavi igrač Borca to je bilo kao da se sad vidi Mesi. To je bilo toliko poštovanje. U tom periodu je bilo mnogo igrača koje smo mi smatrali idolima. Tako sam gledao u Stojana Malbašića, Miloradu Bilbiji, Ante Mišković i mnogi drugi. Jedini klub u kojem sam trenirao je bio Borac” – istakao Maletić i nastavio:

Kako je odmicalo vrijeme, meni je dres Borca izgledao kao prirodan slijed stvari“.

On je preko dresa prvog tima Borca u vremenu kada nije postojala Premijer liga, stigao u Rapid Beč, a nakon šest mjeseci u Austriji, karijeru nastavio u Sloveniji.

Bilo je mnogo problema. Ja sam poslije rata igrao tu kada se formirala Liga Republike Srpske. Bilo je dalekih putovanja. Igrao sam malo za prvi tim, a 98-99 sam počeo. Nije to bio određeni kvalitet, prednost je bilo što su ostali igrači koji su prošli omladinske škole, ali zbog rata nisu igrali nidje tri-četiri godine. Faktički sam dvije sezone odigrao za prvi tim i onda je uslijedio odlazak” – konstatovao je Maletić i dodao:

Na neki način se čulo za mene u tom periodu. Iskakali smo moj sadašnji kum Vladan Grujić i ja. Imao sam nekih ponuda, zvali su me neki menadžer. Moj veliki hendikep je bio što sam išao iz druge lige. Oni nisu znali za Republiku Srpsku i taj nivo takmičenja. Ja sam faktički otišao na probu, ali meni ni to nije bio problem. Igrali smo probnu utakmicu i ja sam dao dva gola. Sve stvari su se posložile kako treba. Ja sam sezonu u maju završio ovdje, a u septembru igrao na Parku Prinčeva, protiv Ronaldinja, Anelke, Poketina i drugih“.

U periodu u Rapidu, on je sarađivao sa Lotarom Mateusom, a o njemačkom stručnjaku isključivo riječi hvale:

Lotar je došao poslije sedam-osam kola. Imao sam nesreću da sam dobio poziv za mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine i povrijedio se. U tom periodu je došao Mateus, upoznali smo se kad sa bio na stolu za masažu. Saradnja sa njim je veliko iskustvo. To je čovjek koji je godinu dvije prije toga igrao u Bajernu. On je tek izašao iz kopački, sjećam se scena kada je igrao džokera i te neke stvari. Na istrčavanjima na 20 metara je bio brži od svih. Sjećam se da sam ga sreo u teretani, govorio je da moram biti spreman“.

Nakon dvije provedene godine u Celju, Maletiću se desio transfer karijere i prelazak u ruskog velikana Zenit.

Kako to obično ide u životu. Ljudi su došli da gledaju nekog drugog igrača. Ja sam uvijek imao te trkačke sposobnosti i kada su došli da gledaju utakmicu, čovjek me zvao i rekao da samo ja i još dvojica igrača možemo igrati drugu ligu. Tako je krenuo neki kontakt, međutim pošto je zima bila udarni prelazni rok, pa sam završio još šest mjeseci u Celju gdje smo igrali i Kup UEFA” – prisjetio se Maletić i nastavio:

Kad vraćam film imao sam uspone i padove. Najveća mi je žal što sam u Zenit otišao na mala vrata. Sa te strane mi ostaje žal što nisam ostavio dublji tragu Zenitu. Ni ja sam nisam imao predstavu koliki je to klub. Opet, ko bi odbio poziv Zenita u tom periodu. Tad su počeli da dolaze veliki igrači u rusku ligu. Iskreno tad Zenit nije bio na nivou na kojem je sad. Tad je malo prije mene došao prvi strani igrač u Zenit. Bez obzira, to je gigant. Kad sam došao gore u pričali su mi vidjećeš ko je Aršavin, Keržakov. Tek kad sam došao vidio sam šta je to. Sam taj doček, navijači, on nije mogao disati od autograma. Gore kad spomeneš Zenit sva vrata su ti otvorena“.

O tome kako je bilo dijeliti svlačionicu sa igračima poput Danijela Agera, a posebno Andreja Aršavina, nije potrebno posebno diskutovati. Ipak, bivši fudbaler Zenita se prisjetio tih dana.

On je već gore bio zvijezda. Svi su govorili vidjećeš. Odskako je, a eksplodirao 2008. godine. Tad je Zenit počeo da igra ozbiljan fudbal. Kulminacija je bila na Evropskom prvenstvu. Sjećam se svog dolaska, mi smo prvo igrali kućii sa Krila Sovjetovom. Bilo je -15. Utakmica je počela,a on je sa centra krenuo sam nanizao njih 6-7 i sa 20 metara je golman izvadio iz ćoška. Publika je eksplodirala, a ja sam bio u fazonu šta je ovo“.

Nakon Zenita, Maletić je nosio dres i beograskog Partizana. U tom klubu je ostavio dubok trag i ušao u srca navijača.

Kada sam ja došao je bilo puno problema. Bio je onaj čuveni bojkot navijača. Došlo je dosta novih igrača. Nije krenula sezona kako treba. Bilo je mnogo pritisaka na gospodina Ješića. I ja sam kao za nesreću ponovo doživio povredu. Faktički sam odigrao samo četiri pet utakmica. Na zimu je stigao gospodin Đukić i onda je krenulo kako treba. Pola godine je bio period gdje je on ispipavao situaciju. Mi smo tu sezonu osvojili titulu poslije ne znam koliko godina. Ostaje samo žal za sezonu 2007. godine kada smo izbačeni iz Evrope, a mislim da bi ostavili dubok trag” – kazao je Maletić.

On je iz vremena u Partizanu kao najboljeg saigrača izdvojio Stevana Jovetića, koji je i sa tada 17 godina odskakao u odnosu na ostale.

Jovetić je najbolji saigrač, kad gledam u globalu. Igračina. Mi smo privatno bili odlični. On je tek prebačen iz omladinaca kada sam ja došao. Vozio sam ga na treninge, mnogo smo se družili i dan danas smo u kontaktu. Bili smo i cimeri dvije godine. On je nevjerovatno kakav je potencijal bio. Imao je vrhunsku karijeru koja da nije bilo tih povreda bi bila još veća. Zezao sam ga uvijek da je prekucao godište. Izgledao je sa 18 godina sa takvom mirnoćom, nevjerovatnom završnicom. Ostalo je sve takođe imao, šut, dribling, smisao za igru“.

Od stranaca, to je bio Žuka:

Na mene je navjeći utisak ostavio Žuka. Doveden je kao Brazilac, očekivali smo da će doći neki dribler, ko neće u duele. Međutim, on je išao 200 odsto u sve duele, pa smo se mi zezali da on nije Brazilac. A pored toga je bio i sjajan igrač“.

U periodu u Partizanu kao posebno sjećanje ostaje prvi derbi protiv Crvene zvezde, nakon kojeg je Milan “Lola” Smiljanić imao čuvenu konferenciju za medije.

Sjećam se tog derbija gdje smo pobijedili 4:2. Ispraćeni smo sa tim koliko ćemo primiti golova. Mi smo na kraju ih razmontirali. Lola je neko ko je dijete Partizana. Doživljavao je to emotivno. Rekao je neke stvari na konferenciji koje nije trebao ,međutim bile su emocije u tom trenutku i to mu je oprošteno. Sjećam se da je Miroslav Đukić govorio da ga je čepao ispod da stane, ali on nije imao kočnicu. Rekao je sve što mu je bilo na duši. Imao je neke probleme u gradu, neke prijetnje, ali je sve bilo okej poslije” – prisjetio se Maletić.

Povratak u Borac nakon dugo godina u inostranstvu donio je najveću radost u karijeri Darka Maletića i titulu sa matičnim klubom, Borcem.

Super. Izuzetno mi je bilo drago jer sam ja dijete kluba. Odrastao sam tu i doprinio toj tituli. Dosta navijača nas je dočekalo na stadionu. Ostala je utakmica protiv Leotara i onda je bio doček na trgu. Jedan nezaboravan doživljaj i najdraži momenat u karijeri. To je jedina titula u novijoj istoriji Premijer lige i ne može se mjeriti sa bilo čim drugim” – istakao je Maletić.

Osim bogate klupske karijere, on se može pohvaliti i igrama u nacionalnom dresu.

“Igrao sam kod Ćire Blaževića, pa kod Safeta Sušića. Nažalost i tu imam jedan veliki žal što nas je malo dijelilo do odlaska na Evropsko. Baraž nas je odveo na Portugal koji je tri četiri godine poslije bio evropski prvak.  To bi mi bila kruna karijere da smo se uspjeli plasirati”

(merdianbetsport.ba)

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here